Uskoro započinju ljetne Olimpijske igre u Londonu. Dok mi o njima ne razmišljamo previše, barem ne prije nego što započne spektakl i prikuje nas za televizore, one sportašima predstavljaju „centar“ svijeta, a medalja s tog natjecanja mnogima je životni san.

U skladu s time, pripreme sportaša za taj događaj traju mjesecima, pa čak i godinama. Sigurno ste negdje čuli i kako brojni od njih, posebice sportaši koji se natječu u atletskim disciplinama, odlaze na tzv. visinske pripreme. Moguće je zaključiti kako odlaze na veće nadmorske visine zbog treniranja, no znate li što se točno postiže tim treningom?

Kako bismo to dobro pojasnili, moramo se malo podsjetiti građe dišnog sustava.  Kisik iz zraka udišemo kroz nos, zrak zatim prolazi kroz ždrijelo te ulazi u dušnik. Dušnik se dijeli na dvije dušnice kako bi svako plućno krilo dobilo svoju „dišnu cijev“. Dušnice se granaju na sitnije ogranke i završavaju s plućnim mjehurićima ili alveolama.

Alveole su obavijene s jako puno krvnih kapilara. Zašto? Zato što kisik koji udišemo mora odmah „uskočiti“ u krv, a ugljikov dioksid kojeg izdišemo mora „uskočiti“ u unutrašnjost alveola kako bismo ga izdahnuli kroz usta.  Kisik i ugljikov dioksid u krvi prenosi pigment hemoglobin koji se nalazi u eritrocitima, tj. crvenim krvnim stanicama.

Kad sportaši odlaze na veće nadmorske visine, tamo se nađu u uvjetima gdje ima manje kisika (kako s visinom opada tlak zraka, tako s visinom opada i tlak kisika). Ako tlak kisika opada, to znači da i naše tijelo raspolaže s manje kisika u zraku.

Tijelo se mora nekako prilagoditi novonastalim uvjetima, stoga poveća broj eritrocita u krvi kako bi i dalje zadovoljilo potrebe organizma za kisikom. Što je veći broj eritrocita, veća je i doprema kisika do radnih mišića. U mišićima se pohranjuje veća količina kisika, a time se u mišićima pohranjuje i veća količina energije.

Nakon nekoliko tjedana visinskih priprema, sportaši se „spuštaju“ u nizine gdje se odvijaju sportska natjecanja. Kako je u njihovoj krvi još neko vrijeme povećana razina eritrocita, a dolaze na nižu nadmorsku visinu gdje je veći tlak kisika, eritrociti i dalje iskorištavaju sav taj kisik, a mišići brže dolaze do kisika i sporije se umaraju. Sve to dovodi do toga da je sportašima lakše trčati, a samim time i pobjeđivati u utrkama.

Kada sve ovo znate, onda nije ni čudna činjenica da najbolji trkači na duge staze na svijetu dolaze iz Etiopije, koja je pretežno planinska zemlja. Slučajno? Procijenite sami.