Teško je biti tinejdžer. Sigurno ste se puno puta našli u situaciji kada ste razmišljali hoćete li u nekoj situaciji riskirati ili ne, hoćete li poslušati roditelje, prijatelje ili sebe. Za tinejdžere je poznato da su vrlo samosvjesni te impulzivniji u odnosu na odrasle osobe. No, sve navedeno posljedica je zapravo mozga koji još uvijek raste i razvija se. Ovim člankom otkrivamo vam dio tajni vašeg tinejdžerskog mozga koje će vam, nadamo se, pomoći da bolje razumijete svoj mozak, a onda i svoje postupke.

Tinejdžeri vole ispitivati svoje granice, a znanstvenici smatraju kako je ovo nužna faza u razvoju tinejdžerskog mozga u kojem tinejdžeri traže način kako doživjeti svijet na svoj način. Ovo nije svojstveno samo čovjeku. Tako je, primjerice, vidljivo i kod miševa da se mladi drže uz svoju majku, a kako rastu to su znatiželjniji i žele se odvojiti od majke „razmišljajući“ na način: “Idem malo provjeriti što ima okolo.” 

Ovakve promjene odvijaju se i u mozgu tinejdžera, a što se točno događa s mozgom u tom razdoblju znanstvenici otkrivaju tako da određenim uređajima skeniraju mozak dok ispitanici razmišljaju, uče ili donose neke odluke u rizičnim situacijama. Uređaj se zove magnetska rezonancija (MRI, fotografija lijevo) i njime se dobivaju slike mozga (u ovom slučaju). Tako je Eveline Crone, psihologinja iz Nizozemske, provela ovakvo bezbolno i sigurno istraživanje u kojem su ispitanici samo trebali leći i igrati igrice nalik onima u kasinu. Dakle, u znanstvene svrhe dopušteno je i kockati. Tko želi sudjelovati? Bit igrica je bilo vidjeti hoće li tinejdžeri prihvatiti ili odbiti primamljivu ponudu, a neke od tih odluka bile su nagrađivane novcem ili nekom finom hranom. Za to vrijeme znanstvenica Crone i njezini suradnici promatrali su koji je dio mozga najaktivniji što se može zapaziti prema tome koliko neko područje mozga koristi kisik. Aktivni dijelovi mozga koriste puno kisika.

Tijekom testova primijetili su kako su neki dijelovi mozga aktivniji kod tinejdžera nego kod djece i odraslih. Ova regija je poznata kao „centar za nagradu“ (ventral striatum) i odgovorna je za ponavljanje ponašanja koja nam donose sreću, zadovoljstvo, ugodu. Razlog tome je hormon dopamin koji se izlučuje u takvim situacijama i „tjera“ nas da i idući puta postupimo na način koji donosi zadovoljstvo. Npr. kad napravite nešto dobro, netko vas pohvali i u vama se javlja osjećaj zadovoljstva. Sljedeći puta ponovit ćete to zbog tog dobrog osjećaja.

Zanimljivo je da su razine dopamina najveće u tinejdžerskoj dobi pa je upravo osjećaj zadovoljstva i sreće kod njih najintenzivniji zbog čega su često skloni udovoljavati impulzivnim željama. U biti, tinejdžerima je veći izazov dobro odlučiti jer su im razine dopamina veće, a to ih onda tjera da češće riskiraju za razliku od odraslih. Ventral striatum je područje koje je aktivnije kod svakog čovjeka koji se nalazi pred nekom dvojbenom situacijom. Ali, čini se kako je ova regija mozga “glasnija” kod mladih između 13 i 17 godina nego u bilo kojoj drugoj dobi ljudskog razvoja.

No, priča se malo komplicira. Ako je sve pod utjecajem ove regije to znači da bi uvijek činili sve što donosi zadovoljstvo i sreću, odnosno, uvijek bi postupali emotivno. Ali to nije tako. Nekad treba uključiti mozak!

Pod “mozak” u ovom slučaju mislimo na dio koji se zove prefrontalni korteks, a nalazi se odmah iza čela. On je gazda kojeg svi slušaju. Dirigent, vođa povorke, glavni lola u selu, gradonačelnik, predsjednik. Naređuje ostalima i očekuje njihovu punu suradnju (“nek' institucije rade svoj posao!”). Takav je taj prefrontalni korteks. Čak i vrtićka djeca slušaju svoj prefrontalni korteks, a njegova mogućnost da zapovijeda povećava se s godinama.

Tako se u tinejdžerskom mozgu odvija borba, pravi teniski meč između prefontalnog korteksa koji je još uvijek nedovoljno razvijen i ventral striatuma koji “donosi sreću”. Naravno, to ne znači da tinejdžeri ne mogu donositi dobre odluke,  ali kad moraju brzo odlučiti u ovoj borbi zna pobijediti ventral striatum jer ne mogu odoljeti “nagradnom osjećaju” što onda može dovesti do loših odluka.

Zbog toga se često tinejdžerima zna spočitnuti da ne koriste mozak, što je krivo jer zapravo ne koriste pravi dio mozga. Šalim se, naravno. Ali, nije ovo nikakva pogreška nego znanstvenik B.J. Casey objašnjava kako je ovo na neki način evolucijska prilagodba kojoj je cilj postići neovisnost, odnosno, osigurati da pojedinac napusti roditeljsko gnijezdo i da se pobrine negdje drugdje svinuti svoje. Upravo kada postanemo neovisan i stabilan član društva, smatra se da smo izašli iz adolescentnog vremena.

No, zaostajanje u razvoju prefrontalnog korteksa ima značajnu evolucijsku ulogu jer taj dio mozga uči ostale dijelove kako svijet funkcionira. To znači da taj dio mozga onda ne bi smio biti previše strog ili ograničavajući jer bi trebao ostati otvoren za učenje što se, u svakom pogledu, najintenzivnije i događa upravo u tinejdžerskoj dobi. S druge strane to učenje ima za posljedicu da takav još uvijek nedovoljno razvijen racionalan, prefrontalni korteks nije još uvijek “gazda” pa se onda nekad događaju pogreške jer pobjeđuje “centar za nagradu”.

Kao što vidite, teška je to i svakodnevna borba u tinejdžerskom životu u kojem je teško odoljeti emocijama, željama ili utjecaju prijatelja. No, kad se nađete u situacijama kada treba donijeti važnu odluku sjetite se teniskog meča koji se trenutačno odvija u vašem mozgu. Kao pravi sudac, pokušajte objektivno sagledati situaciju i odlučiti kojem tenisaču ćete reći: gem, set, meč.

Izvori:

http://www.sciencenewsforkids.org/2012/10/the-teenage-brain/

http://www.ted.com/talks/sarah_jayne_ ... the_adolescent_brain.html