Kad je petak nebesko plave boje
Autor Sandra Kolundžija 16.4.2014. ( 1964 pročitano ) Članci istog autora

Godine po sinesteziji (Ilustracija Kristina Pongrac)

„Sandra? Ima okus po grahu. Točnije, grahu u limenci „Minestrone“ juhe. Okus koji dolazi uz grah je vrlo slan i  podsjeća na rajčice, nije kao kiseli okus octa u grah salati, na primjer.“



Amelia, djevojka s kojom sam pričala nema bujnu maštu nego njen mozak radi na neuobičajen način i ona riječi (glasove) koje čuje istovremeno osjeća kao različite okuse u ustima. Znanstvenici nazivaju taj rijetki fenomen*sinestezija. Radi se o tome da podraživanje jednog osjetila, u ovom primjeru je to sluh,  istovremeno automatski pobuđuje osjetni podražaj u drugom osjetilu, a da to osjetilo zapravo i nije bilo podraženo!

Pršut + mrkva= Abraham Lincoln 

“Jedno od imena s najboljim okusom je Abraham Lincoln. Lincoln ima okus po mrkvi, a Abraham po pršutu”, kaže Amelia. Bizarno, ali često riječi koje izazivaju okus se podudaraju slovima/glasovima u imenu te hrane  - tako njoj  ime Tony ima okus kao makaroni.  Doduše, ne vidim baš sličnosti između Sandra i grah (osim što volim grah), ali iznimke uvijek postoje.

Sigurno je katkad i neugodno biti sinestet koji kuša riječi jer kao i sa grahom sveokusnjakom Bertieja Botta**, sve dok ne probaš ne znaš koji okus si dobio, naranču, čokoladu, šmrklje  ili pokvareno jaje Very Happy! No, kao i svi drugi sinesteti, Amelia ne bi htjela mijenjati svoj jedinstveni način doživljavanja svijeta.

Sinestezija dolazi u mnogo različitih oblika i može se pojaviti između gotovo bilo koja dva osjetila. Hoću reći, sinestetska iskustva ne moraju samo biti finog okusa. Puno češÄ‡e, zapravo najčešÄ‡e, šarena su!  Neki sinesteti vide slova u boji, a često u kombinaciji s tim dolaze i obojani dani u tjednu: ponedjeljak je zelen, utorak nebeski plave boje, srijeda je narančasta.

Sinestetske percepcije su specifične za svaku osobu. Ako jedan sinestet vidi slovoBaš me ljubičasto boli! (Ilustracija: Kristina Pongrac) M kao plavo, drugi će ga možda vidjeti kao žuto, no ono što svi imaju zajedničko jest dosljednost – osobi koja vidi slovo G kao limeta zeleno, ono će njoj uvijek biti limeta zeleno.

Ako je osobi koja vidi boje kad osjeti bol, bol kad udari palac tamno ljubičasta i oblika trokuta sa zaobljenim vrhovima, onda je bol kad udari palac uvijek tamnoljubičasta i oblika trokuta sa zaobljenim vrhovima.

“Kad predajem, vidim slike jednadžbi, s laganom osunčanim slovima J, ljubičasto plavim slovima N i tamno smeđim slovima X  kako lete uokolo. I pitam se kako dovraga to izgleda mojim studentima”, rekao je jednom prilikom slavni fizičar Richard Feynman, dobitnik Nobelove nagrade.  Osim što je vidio slova u boji, Richard Feynman imao je  još jedan prilično česti oblik sinestezije – prostornu sinesteziju. Kod takvih osoba, čim pomisle na uređene koncepte (brojeve, jednadžbe, mjesece)  istovremeno percipiraju njihov prostorni razmještaj – oni leže u spiralama, cik-cak obrascima ili zamršenim dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim  mentalnim mapama.

Riješite zadatak:

Rješenje je narančasto? :) (Ilustracija: Kristina Pongrac)

            Rješenje je narančasto? :)


Može biti i još neobičnije! U jako rijetkim oblicima sinestezije, slovima, brojevima, hrani, pa čak i predmetima iz kućanstva pripisuju se ljudske osobine. Zamislite svijet jednog sinesteta u kojem je broj 2 ljubazan i sramežljiv, a broj 7 uporan, ali pomalo arogantan, brokula “ poetski buntovnik ”, a slovo H ima karakter grintavog vukodlaka.

Neki sinesteti znaju boju slova ili okus njihovih riječi, ali ih ne doživljavaju kao boju u prostoru ili okus na jeziku nego imaju samo jake automatske asocijacije na boju ili okus.  Mali broj sinesteta doslovce vidi svoje vizije projicirane ispred sebe, kao na filmskom platnu. Sean Day, sinestet koji se ujedno i bavi istraživanjem sinestezije, spada u tu manjinu. „Svako jutro pijem kavu. I svako jutro, kad mi kava dotakne jezik, vidim masnu zelenu mrlju ispred sebe“, priča on.

Znanstvenici smatraju da do sinestezije dolazi zbog toga što su područja mozga koja obrađuju informacije iz pojedinih osjetila u sinesteta povezana što omogućava osjetilima da se „mućkaju“, dok kod „normalnih“ ljudi ti živčani putovi ne funkcioniraju. Neki znanstvenici vjeruju da se svi rađamo kao sinesteti, a kako odrastamo, naš mozak “nauči” razdvajati pojedina osjetila.

Toliko o ovom prekrasnom fenomenu, a ja jurim kuhati “Minestrone” s grahom, želim znati kakvog je okusa moje ime Smile !



* Pretpostavlja se da se sinestezija javlja otprilike u jedne od 2000 osoba.

Ocjena: 8.00 (2 glasova) - Ocijeni vijest -

Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka


Ostali članci
09.2.2016. - Surfaj sigurno!
07.7.2015. - Spremi klopu - kako djeci osigurati zdravi ekološki i etičan način prehrane
12.12.2014. - Iz pogrešaka se (brzo) uči!
16.4.2014. - Kad je petak nebesko plave boje
20.11.2013. - Trodimenzionalno oko?
13.11.2013. - Tko su najstariji ljudi na svijetu?
31.10.2013. - Lijek iz kakice
22.10.2013. - To je samo Å¡alabahter?!
28.9.2013. - Nema više čišćenja?
30.8.2013. - Zašto je tinejdžerima ujutro teško ustati iz kreveta?

Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Tražilica