„Sandra? Ima okus po grahu. Točnije, grahu u limenci „Minestrone“ juhe. Okus koji dolazi uz grah je vrlo slan i  podsjeća na rajčice, nije kao kiseli okus octa u grah salati, na primjer.“

Amelia, djevojka s kojom sam pričala nema bujnu maštu nego njen mozak radi na neuobičajen način i ona riječi (glasove) koje čuje istovremeno osjeća kao različite okuse u ustima. Znanstvenici nazivaju taj rijetki fenomen*sinestezija. Radi se o tome da podraživanje jednog osjetila, u ovom primjeru je to sluh,  istovremeno automatski pobuđuje osjetni podražaj u drugom osjetilu, a da to osjetilo zapravo i nije bilo podraženo!

“Jedno od imena s najboljim okusom je Abraham Lincoln. Lincoln ima okus po mrkvi, a Abraham po pršutu”, kaže Amelia. Bizarno, ali često riječi koje izazivaju okus se podudaraju slovima/glasovima u imenu te hrane  - tako njoj  ime Tony ima okus kao makaroni.  Doduše, ne vidim baš sličnosti između Sandra i grah (osim što volim grah), ali iznimke uvijek postoje.

Sigurno je katkad i neugodno biti sinestet koji kuša riječi jer kao i sa grahom sveokusnjakom Bertieja Botta**, sve dok ne probaš ne znaš koji okus si dobio, naranču, čokoladu, šmrklje  ili pokvareno jaje ! No, kao i svi drugi sinesteti, Amelia ne bi htjela mijenjati svoj jedinstveni način doživljavanja svijeta.

Sinestezija dolazi u mnogo različitih oblika i može se pojaviti između gotovo bilo koja dva osjetila. Hoću reći, sinestetska iskustva ne moraju samo biti finog okusa. Puno češće, zapravo najčešće, šarena su!  Neki sinesteti vide slova u boji, a često u kombinaciji s tim dolaze i obojani dani u tjednu: ponedjeljak je zelen, utorak nebeski plave boje, srijeda je narančasta.

Sinestetske percepcije su specifične za svaku osobu. Ako jedan sinestet vidi slovo M kao plavo, drugi će ga možda vidjeti kao žuto, no ono što svi imaju zajedničko jest dosljednost – osobi koja vidi slovo G kao limeta zeleno, ono će njoj uvijek biti limeta zeleno.

Ako je osobi koja vidi boje kad osjeti bol, bol kad udari palac tamno ljubičasta i oblika trokuta sa zaobljenim vrhovima, onda je bol kad udari palac uvijek tamnoljubičasta i oblika trokuta sa zaobljenim vrhovima.

“Kad predajem, vidim slike jednadžbi, s laganom osunčanim slovima J, ljubičasto plavim slovima N i tamno smeđim slovima X  kako lete uokolo. I pitam se kako dovraga to izgleda mojim studentima”, rekao je jednom prilikom slavni fizičar Richard Feynman, dobitnik Nobelove nagrade.  Osim što je vidio slova u boji, Richard Feynman imao je  još jedan prilično česti oblik sinestezije – prostornu sinesteziju. Kod takvih osoba, čim pomisle na uređene koncepte (brojeve, jednadžbe, mjesece)  istovremeno percipiraju njihov prostorni razmještaj – oni leže u spiralama, cik-cak obrascima ili zamršenim dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim  mentalnim mapama.

Riješite zadatak:

            Rješenje je narančasto? :)

Može biti i još neobičnije! U jako rijetkim oblicima sinestezije, slovima, brojevima, hrani, pa čak i predmetima iz kućanstva pripisuju se ljudske osobine. Zamislite svijet jednog sinesteta u kojem je broj 2 ljubazan i sramežljiv, a broj 7 uporan, ali pomalo arogantan, brokula “ poetski buntovnik ”, a slovo H ima karakter grintavog vukodlaka.