Kako su nastali prvi kopneni kralježnjaci?

Stvar je jednostavna. Jedna skupina riba stekla je određena svojstva koja su joj omogućila da živi iznad vode, da se uspješno hrani i razmnožava, i da se uopće kreće po tlu (koliko toliko elegantno, ipak je to u početku bila „riba koja hoda“). Dobro, možda je prilagodba za prelazak na kopno ipak bila nešto kompliciranija, ali je u svakom slučaju zanimljiva. Pogledajmo u nastavku što je to nagnalo tadašnje ribe da se upute u pustolovinu osvajanja posve nepoznatog terena – kopna.

Vratimo se u devon. More vrvi od života. Ali, za razliku od mora, na kopnu se nalaze samo člankonošci i poprilično puno biljaka. E pa bilo je i vrijeme da kopno počne sličiti na nešto, a ne da podsjeća na Mars! Ili na sjevernu stranu otoka Paga. Sjetimo se, život je nastao i razvio se u moru, a prve biljke su počele osvajati kopno tek u ordoviciju.

Planet Mars (lijevo) i sjeverna strana otoka Paga (desno) - dok biljke nisu naselile kopno,

naš planet nije izgledao mnogo drugačije

Pogledamo li sada jedno devonsko kopno iz perspektive budućeg vodozemca, vidimo jednu veliku neiskorištenu ekološku nišu.

Pogled na kopno devona

Hrane (raznih člankonožaca) u izobilju, a od predatora ni „P“! Vjerojatno san svake ribe! Međutim, nisu sve ribe dobile tu čast da osvoje kopno i da budu preci prvih vodozemaca, nego samo ribe koje su još u vodi imale specifične preinake koje su im to omogućile. Uostalom, tako je to uvijek u evoluciji.

Evolucija, naime, nikako ne podrazumijeva „volju“ životinja da steknu određene karakteristike, već se radi o tome da jedinke polako nakupljaju različite promjene (morfološke, fiziološke) koje su u određenom trenutku veoma povoljne (ili veoma nepovoljne) u danom okolišu i vremenu.

Tako su ribe koje su prve počele izlaziti na kopno imale čvrste „mesnate peraje“ sa snažnim unutarnjim kosturom i mišićima pomoću kojih su normalno plivale, ali i na koje su se mogle osloniti prilikom „hoda“ (fotografija lijevo: rekonstrukcija jedne takve ribe iz roda Eusthenoptheron). Iz tih su se peraja na kraju razvili pravi udovi kakve nalazimo kod svih četveronožnih životinja (uključujući i nas).

Druga važna stvar koju su ribe morale imati je, naravno, razvijen sustav disanja na kopnu (primitivna pluća), jer znamo da ribe dišu pomoću škrga koje na kopnu nisu učinkovite. Takve ribe su uistinu postojale, što nam potvrđuju fosilni nalazi. Znanstvenici su pronašli fosile riba s upravo takvim perajama (Eusthenopteron) i mnogo tzv. prijelaznih oblika koji su na kraju doveli do prvih kopnenih četveronožnih životinja, kao što je bio Pederpes. Takve su životinje bile ishodišna skupina vodozemaca (skupina iz koje su se razvili vodozemci.)

Vidimo da su kralježnjaci u devonu prešli na kopno. Nakupljanjem jedinstvenih  prilagodbi (adaptacija), iz određene skupine vodozemaca krenuo je razvoj prema gmazovima.