|
Nismo nikada vidjeli žohara veličine tigra ili leptira veličine slona. Zašto su kukci, a i svi ostali člankonošci, općenito vrlo male životinje?
Što to sprječava člankonošce da budu veliki? Evolucijom je dosada nastalo čitavo mnoštvo različitih životnih oblika, ona je veoma maštoviti proces kojim nastaju nove vrste. Međutim, protiv fizike, vidjet ćemo uskoro, niti evolucija ne može. Zakoni fizike jedan su od glavnih razloga zašto su mravi mali. Kako bismo shvatili na koji način oni ne dozvoljavaju postojanje ogromnih mrava, moramo ukratko upoznati osnovnu anatomiju člankonožaca. 1. Egzoskelet
Člankonošci ne posjeduju unutarnji kostur koji podupire tijelo (kao što je naš kostur na primjer). Njihovo tijelo, svi organi koje oplakuje hemolimfa (naziv za krv u člankonožaca) je zaštićeno unutar čvrstog vanjskog kostura, egzoskeleta. Takav egzoskelet je veoma učinkovit u zaštiti (sjetimo se slatke muke dok jedemo škampe ili rakovice), ali zadaje prilične probleme prilikom rasta. Naime, člankonošci rastu, ali njihov egzoskelet ne raste. 
Svi člankonošci se tijekom svog razvoja moraju presvlačiti, odbaciti stari oklop i stvoriti novi. Osim što su u vremenima bez oklopa izuzetno ranjivi (izgubili su čvrsti oklop koji ih je dosada štitio), izgubili su i potporu za kretanje koju im je taj oklop pružao. Da bi se organizam kretao, mora imati neku potporu (unutarnju ili vanjsku) koja mu to omogućava (fotografija lijevo: pile bez kostiju (Boneless chicken) iz crtanog filma "Krava i pile"). Pogledajmo zašto gubitak oklopa veliki člankonošci puno tragičnije doživljavaju. Člankonošci imaju otvoreni krvni sustav gdje hemolimfa ne teče unutar krvnih žila kao kod kralježnjaka, već oplakuje organe unutar oklopa. Iz tog razloga člankonošci u vrijeme presvlačenja, pomalo sliče balonima ispunjenim vodom. Što bi se dogodilo kada bi jedan mali balon ostao bez egzoskeleta u odnosu na veliki? 
Pod utjecajem sile teže, veliki balon se puno više izobliči nego mali. Kako bi, dakle, presvlačenje izgledalo kod mrava ili kopnenog raka veličine slona? E pa taj bi se mogao još jedino kotrljati ako bi poželio krenuti negdje. Veliki člankonožac bi se nakon presvlačenja puno teže kretao, gotovo nikako. A spori, veliki, mesnati i nezaštićeni rak, upravo je onaj ručak o kojem predatori sanjaju. 
Kokosov samac (Birgus latro), rak koji se prilagodio životu na kopnu može narasti i do pola metra. Vrijeme presvlačenja ovaj rak provodi dobro sakriven od potencijalnih predatora, zakopan, ne radeći ništa i po mjesec dana! 2. Člankovite nogeČlankonošci imaju člankovite noge, od tuda potječe njihov naziv. Svaka noga izgrađena je od nekoliko članaka i takve noge veoma učinkovito prenose mravlja tijela gdje god oni to požele. Međutim, jedino pod uvjetom da su veoma mali, jer fizika kaže da ukoliko bi mrav narastao samo za duplo, njegov volumen (a time i težina) bi se povećao za nevjerojatnih 8 puta!
 
Volumen samo duplo većeg mrava poveća se za 8 puta (320:40=8)  Mrav veličine slona se ne bi mogao kretati. Bio bi pretežak za takve noge.
3. Kisika davaj!Zadnja, ali ne manje važna činjenica koja ograničava rast člankonožaca je njihov sustav za disanje. Oni nemaju pluća, nemaju arterija koje prenose krv bogatu kisikom do stanica. Kisik kod člankonožaca do tkiva dolazi na sasvim drugačiji način, on putuje (i to u većini slučajeva pasivno difuzijom!) od vanjske površine egzoskeleta, malim cjevčicama (trahejama) do ciljnih organa. Pokušajmo zamisliti, mrav veličine slona imao bi proporcionalno duže traheje. Pošto kisik pasivno dolazi do stanica, trebalo bi mu puno više vremena za prolazak kroz tako duge cjevčice! Stanice jednostavno ne bi imale dovoljno kisika. Davno u karbonu (prije oko 300 milijuna godina) ipak su postojali divovski člankonošci, sjećate li se zašto? Razmislite: Kome je teže biti velik, kopnenim ili vodenim člankonošcima? Iz kojih sve razloga? _______________________________________________ Izvori:
|
evolucija 
