Vrijeme teče u jednome smjeru, prema naprijed. No, kada bismo imali vremenski daljinski upravljač, mogli bismo zaustaviti vrijeme i pokrenuti ga u drugome smjeru, unazad. Sada ubrzajmo malo vrijeme unatrag i gledajmo kako prolaze minute, pa sati, dani i godine. Ubrzajmo još malo i evo nas, nalazimo se 150 milijuna godina prije našega doba.

Zamislite svijet u kojemu rastu današnjim papratima slične biljke visoke nekoliko desetaka metara, u kojemu kukci dosežu čudovišne veličine, gdje pauci kopaju metrima duboke rupe, a stonoge se svojim nekoliko metara dugačkim tijelima šuljaju među grmljem. Zamislite i znajte da je ovakav svijet jednom stvarno postojao!

Krajem perma, nakon najvećeg izumiranja u povijesti Zemlje, razvila se skupina gmazova nalik na sisavce (Therapsida). Imali su obilježja sisavaca poput sjekutića, očnjaka i kutnjaka. Klima je u trijasu uslijed velikih klimatskih i tektonskih promjena postala suša, a kao takva je najbolje odgovarala gmazovima te se tu oslobodio prostor za razvoj dinosaura i Therapsida. Krajem trijasa, uslijed novog izumiranja nestaju gotovo svi Therapsida, a iz te skupine se razvijaju prvi sisavci.

Kitovi (kitovi, dupini i pliskavice) su jedini sisavci koji su potpuno prilagođeni životu u moru, a razvili su se od kopnenih predaka. To možemo zaključiti iz razloga što moraju udisati zrak sa površine mora. Kosti u njihovim perajama, koje su građene poput velikih šaka i karakteristično okomito pomicanje kralješnice koje je sličnije sisavcu u trku nego vodoravnim pokretima ribe koja pliva, također su čvrsti dokazi da je njihov predak jednom davno živio na kopnu.

Vjerojatno ste mnogo puta do sada čuli za fosile. Fosili su ostaci nekad živućih organizama - biljaka, životinja pa čak i bakterija (sjetimo se stromatolita), a fosilizacija je proces koji omogućuje njihovo nastajanje. Oni su dokaz o postojanju drugog svijeta u davnoj prošlosti.

Prije mnogo stotina tisuća godina, dok još ni u snovima nismo mogli zamisliti svijet kakav nas danas okružuje, u Africi se pojavio rod Homo, skupina kojoj i sami pripadamo. Kako je nastao čovjek kao vrsta, pogledajmo u nastavku! 

Osjećate li nakon konzumiranja mliječnih proizvoda nadutost i bol u trbuhu? Možda vam nedostaje enzim koji razgrađuje laktozu. Intolerancija laktoze je nemogućnost probave mliječnog šećera – laktoze zbog nedostatka enzima laktaze, koji se prirodno nalazi u tankom crijevu. Što posjedovanje ovog enzima ima sa evolucijom čovjeka, pročitajte u nastavku....

Charles Darwin jedan je od najznačajnijih biologa u povijesti koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije. Kako je došao do svojih zaključaka i koje su oni posljedice imali na naše shvaćanje živoga svijeta, pogledajmo u nastavku.

Charles Darwin bio je prvi čovjek koji je teoriju evolucije (teorija po kojoj se živi svijet mijenja, gdje iz jedne vrste nastaju druge vrste) potkrijepio dokazima fosilnih nalaza, ali i primjerima iz danas živućeg biljnog i životinjskog svijeta. Prije nešto više od 150 godina, bila je to ideja koja se protivila svemu u što se tada vjerovalo i ideja koja je jednom zauvijek promijenila pogled na svijet. Danas je to ideja koja pod svojom krunom povezuje sve biološke discipline i bez koje u biologiji ništa ne bi imalo smisla, kako je to jednom sročio slavni evolucijski biolog, Theodosius Dobzhansky.