Biogoriva - luda vožnja budućnosti
Autor Maja Turčec 04.6.2012. ( 10772 pročitano ) Članci istog autora

Ilustracija ekološki prihvatljivog automobila (foto: FreeDigitalPhotos)Biogoriva su goriva u obliku plina (bioplin) ili u obliku tekućine (bioetanol i biodizel), a dobivaju se preradom različitih neživih biljaka, životinja i njihovih produkata (otpada). Koriste se za dobivanje energije (struja, toplinska energija i gorivo za automobile). Kako se biogoriva dobivaju iz različitih izvora i različitim načinima prerade, tako postoje i različite vrste biogoriva koje daju različitu količinu energije. Upoznaj se s njima i pripremi se za 21. stoljeće – doba obnovljivih izvora energije!



Biogoriva se dobivaju preradom različitih organskih materijala. Ovisno o materijalu iz kojeg se proizvode i ovisno o njihovim kemijskim svojstvima, biogoriva dijelimo na tekuća i plinovita. Postoji veći broj različitih vrsta biogoriva, ali najzastupljeniji su bioetanol, biodizel i bioplin.

Bioetanol

Bioetanol je gorivo u obliku tekućine koje se proizvodi od različitih vrsta biljaka, ponajviše preradom kukuruza i šećerne trske, ali se može dobiti i od krumpira i žitarica, kao npr. pšenice i ječma. Iz svih biljaka se ne dobiva ista količina bioetanola (energije), jer to ovisi o vrsti biljke, ali i o načinu na koji se biljke prerađuju. Nadalje, bioetanol daje manje energije od iste količine benzina i zato se za isti rad mora utrošiti više bioetanola. Međutim, bioetanol u atmosferu oslobađa manje ugljikovog dioksida od benzina, bez obzira iz koje biljke se proizveo. Danas se najviše bioetanola proizvodi u Brazilu iz šećerne trske te u SAD-u iz kukuruza.

Šećerna trska spremna za obradu (foto: Wikimedia Commons)

Šećerna trska spremna da postane bioetanol!

Biodizel

Biodizel je vrsta goriva u obliku ulja, a dobiva se najčešće iz uljane repice ili recikliranog otpadnog jestivog ulja (također, može se dobiti od soje i suncokreta, tj. biljaka koje u sebi sadrže puno ulja, kao i od masti životinjskog podrijetla). Biodizel je biorazgradiv i manje je opasan za okoliš od običnog („fosilnog“) dizela, a daje više energije od bioetanola. Izgaranjem biodizela dobiva se, naime, gotovo jednako energije kao i korištenjem običnog dizela.  Biodizel je najčešće biogorivo koje se proizvodi u Europi.

Od suncokreta se može dobiti biodizel (foto: Flickr)

Od suncokreta se može dobiti biodizel



Bioplin

Bioplin je gorivo u obliku plina koje se dobiva preradom biorazgradivih otpadnih organskih tvari (npr. gnojiva, komunalnog otpada i kanalizacijskog mulja). Bioplin bi mogao u budućnosti zamijeniti uporabu bioetanola i biodizela zato što se proizvodi samo iz otpada (suhe biomase) kojeg svake godine na Zemlji nastaje oko 2.000 milijardi tona, a od toga se za hranu koristi samo 1,2 %, za proizvodnju papira oko 1 % i za gorivo oko 1 %, dok ostatak ostaje potpuno neiskorišten.

U budućnosti ćemo morati voziti zeleno! (foto: FreeDigitalPhotos)

U budućnosti ćemo morati naučiti voziti zeleno!

Alge

Biogorivo dobiveno iz algi je najvjerojatnije gorivo budućnosti zato što alge rastu 50 do 100 puta brže od biljaka koje se koriste za proizvodnju biogoriva. Također, alge ne trebaju zemljište za rast, već se uzgajaju u vodi (čak i u slanoj, onečišćenoj i zagađenoj vodi) i na mjestima gdje druge biljke često ne mogu rasti.

Biogorivo iz algi ne onečišćuje okoliš jer je potpuno biorazgradivo, a iz algi se mogu proizvoditi istovremeno i bioetanol i biodizel i bioplin.

Biogorivo iz algi (foto: Sveučilište u San Diegu)

Znanstvenici marljivo rade na utvrđivanju najboljih vrsta algi za proizvodnju biogoriva (S dopuštenjem UC San Diego, SD-CAB)

Nije sve tako idealno...Ili ipak jest?

Biogoriva se danas najviše proizvode iz šećerne trske, kukuruza, soje i uljane repice. Smanjuju emisiju štetnih plinova u atmosferu, osobito ugljikovog dioksida, i manje onečišćuju okoliš od fosilnih goriva, ali ovisno o materijalu (biomasi) iz kojeg je biogorivo proizvedeno.

Tako npr. ako se biogorivo proizvede iz kukuruza koji se uzgaja samo za proizvodnju biogoriva, onda to štetno djeluje na okoliš. Zašto? Zato što se za uzgoj kukuruza troše velike količine pesticida i dušičnih gnojiva koji onečišćuju tlo i vodu ako se koriste u prevelikim količinama. Istovremeno, zbog sječe šuma s ciljem dobivanja zemljišta za sadnju kukuruza, povećava se erozija tla (odroni zemlje), a na taj se način smanjuje i biološka raznolikost šuma i livada.

Međutim, ako se biogorivo proizvodi iz algi ili biomase onda se ne sijeku šume za dobivanje zemljišta za sadnju biljaka od kojih će se proizvoditi biogoriva, i tada se neće koristiti otrovni pesticidi, pa se na taj način zapravo čuva okoliš.

Stoga su biogoriva zasigurno goriva budućnosti, ali se mora paziti iz čega će se i na koji način ona proizvoditi, kako bismo svoje štetno djelovanje na okoliš sveli na najmanju moguću mjeru.

Zanimaju li te ove teme, svakako pročitaj i članak "Energija iz biomase"


_________________________

Naslovna i fotografija zelenog automobila: FreeDigitalPhotos.net

Ocjena: 10.00 (2 glasova) - Ocijeni vijest -

Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka
Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Čovjek

Evolucija

Moja Zemlja

Poveznice

Ostali članci o okolišu
  • [52675] Obnovljivi izvori energije - Kako rade hidroelektrane?

    Hidroelektrana Chief Joseph Dam (foto: Wikipedia)Sigurno se pitaš kako se u hidroelektranama proizvodi električna energija? Sve hidroelektrane imaju ...

  • [2812] Onečišćenje - Smeće s vrha svijeta

    Mount Everest (Foto: Flickr)

    Pokušajte zamisliti kako stojite na Mt. Everestu, najvišem vrhu svijeta. Snijegom prekrivene planine...

  • [2572] Vijesti - Čestice plastike prijete živom svijetu

    Mikroplastika (Foto: commons.wikimedia)

    Već znamo koliko je plastika opasna za okoliš, ali pojavio se novi način na koji ovaj materijal može...

Registracija
Korisničko ime:
Lozinka:

Zapamti me



Ne sjećaš se lozinke?

Registriraj se!

Tražilica

Bioteka novi logo

Bioteka - udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti

© sva prava pridržana, 2019.