Tko se skriva u džungli?
Autor Igor Ivanek 10.6.2012. ( 18745 pročitano ) Članci istog autora

Džungla (foto: Flickr)

Dragi naši prirodoljupci, ovoga puta smo za vas pripremili nezaboravnu pustolovinu. Putujemo u tajanstveni svijet prepun života, na mjesto gdje živi pola biljnih i životinjskih vrsta našeg planeta od kojih su mnoge još nepoznate ljudskom rodu. Čeka nas duga plovidba, stoga ukrcajmo stvari na brod, razvijmo jedra i kao pravi morski vukovi odvažno se upustimo u borbu s uzburkanim Atlantskim oceanom.



Neopaženo zaobilazimo jedrenjake karipskih gusara i napokon stižemo na naše odredište, pješčanu brazilsku obalu. Sada ruksake na leđa, stegnite vezice i širom otvorite oči jer ovdje započinje naša prava pustolovina, a najbolje ćemo ju opisati samo jednom riječju – džungla. Ulazimo u vlažnu tropsku šumu gdje guste krošnje drveća propuštaju tek nekoliko sunčevih zraka do tamnog šumskog tla. Na prvi pogled džungla se čini beživotna, kao da sve miruje. Smeđi kapucini (foto: EOL)Jedino što ju odaje je opuštajući pjev ptica. Odjednom, kao grom iz vedra neba, melodiju ptičijeg zbora prosječe nervozna vika iz krošnje obližnjeg drveta. Pogledajmo što se to zbiva među tim visokim granama.

I naravno, tko bi drugi stvarao takvu buku ako ne najveće šumske svađalice (desno), smeđi kapucini (Cebus apella). Skupina od desetak kapucina pokušava otjerati malene carske tamarine iz krošnje prepune slatkih plodova. Ništa neobično za džunglu u kojoj danonoćno vlada borba za hranu. Kao i većina južnoameričkih majmuna, kapucini su dnevne životinje koje većinu vremena provode u visokim krošnjama i vrlo rijetko se spuštaju na tlo. Glase za jedne od najspretnijih i najpametnijih majmuna. Vješto se služe kamenom kada žele razbiti orašasti plod ili tvrdu ljušturu školjaka kako bi došli do ukusnog mekog dijela. Samo jednu važnu stvar vam moramo napomenuti, nikad, ali baš nikad ne pokušavajte podijeliti njihov obrok. Postalo bi vam jasno zašto ih zovemo najvećim šumskim svađalicama.

Crno zelena otrovna žaba (foto: Wikimedia) 

Crno zelena otrovna žaba na listu (Dendrobates auratus)


Sunce lagano zalazi, čini se kao da džungla tone u san, no to je samo varka. Ptičji pjev je utihnuo, ali novi pjevači dolaze na pozornicu. Sad šumom odjekuje ljubavni zov mužjaka zeleno crne otrovne žabe. Ovi mužjaci su jedni od najbrižnijih tata žabljeg svijeta. Naime, kada ženka položi jaja, mužjak ostaje uz njih i vodi o njima brigu. Nakon izlijeganja, mladi punoglavci se penju na tatina leđa i tako u očevom okrilju putuju do sigurnijeg mjesta za život. Pravi tata od formata.

Zelena anakonda (foto: Flickr) 

Zelena anakonda (Eunectes murinus)


I posljednji tračak dnevnog svjetla je nestao s obzora, noć je popunila sve praznine, a najveći stanovnik šume sprema se u lov. Kraljica džungle, zelena anakonda,  lagano klizi po šumskom tlu u potrazi za slasnom večerom. Duga preko 5 m i teška 100 kg stekla je titulu najteže zmije na svijetu. Većinu svog života provodi u vodi jer tu je puno brža i okretnija nego na tlu. Hrani se skoro svim životinjama koje može svladati, a posebno su joj drage kapibare i tapiri. Ponekad se čak i krokodil nađe na njenom jelovniku. Napustimo sad anakondu jer iz grma nas promatraju dva sjajna, krupna oka. Tko li nam se to prikrada?


Kapibara (foto: Zoo Zagreb) Tapir (foto: EOL)

Lijevo: najveći glodavci na svijetu, kapibare (Hydrochaeris hydrochaeris)

Desno: južnoamerički nizinski tapir (Tapirus terrestris)


Pa naravno, još jedan samotni noćni lovac, jaguar (dolje). Ime mu potječe iz drevnog jezika južnoameričkih indijanaca, a značilo je "prava zvijer", što u potpunosti odgovara ovoj veličanstvenoj mački. Kao i anakonda, ne bira previše svoj plijen, već će pojesti sve sa šumskog menija. Priroda mu je podarila brze noge i velike pandže za penjanje pa mu malo tko može pobjeći. Jaguar (foto: EOL)Krzno prekriveno crnim kružićima idealno je za skrivanje u šumskom raslinju jer on je lovac koji neopaženo prilazi svom plijenu i napada iz zasjede. Pripadnici plemena Maja su čak vjerovali da je na njegovim leđima oslikan nebeski svod. Divili su mu se i štovali ga kao božanstvo zbog njegove vještine i snage, ali su ga se iz istih razloga i bojali. Naš jaguar je shvatio da smo ga otkrili kako nas vreba iz grma i odlazi u potrazi za novom zanimacijom.

Na istoku se već naziru prvi sunčevi zraci, divlja tamna noć prepušta suncu da pripitomi džunglu, a naše putovanje se privelo kraju. Vrijeme je da se vratimo u naše udobne domove, ali nemojte biti tužni jer mi ćemo uskoro nastaviti naš put. Do čitanja!

 

_______________

Članak ustupljen ljubaznošću Zoološkog vrta grada Zagreba.

Ocjena: 9.00 (1 glas) - Ocijeni vijest -

Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka
Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Čovjek

Evolucija

Okoliš

Poveznice

Ostali članci o Zemlji
Registracija
Korisničko ime:
Lozinka:

Zapamti me



Ne sjećaš se lozinke?

Registriraj se!

Tražilica

Bioteka novi logo

Bioteka - udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti

© sva prava pridržana, 2019.