Ako ste odvažni i spremni za put u krajeve u kojima vladaju okrutni životni uvjeti, onda ste baš vi oni koje tražimo! Na sreću, debele jakne, kape i rukavice nisu vam potrebne, samo uključite maštu i putujemo!

Vodimo vas preko Crnog mora, Kaspijskog jezera i gorja Altaj u azijske stepe, domovinu velikog mongolskog vojskovođe Temudžina, poznatijeg pod imenom Džingis Kan. Ove beskrajne livade trave omeđene su šumama tajge na sjeveru i velikim pustinjama na jugu.

Nepreglednim prostranstvima stepe nekoć su galopirala krda mongolskih divljih konja (fotografija desno). Okrutna klima i oštre zime, kada temperature padaju i do -40ºC natjerale su ove plemenite životinje da postanu jedni od najotpornijih divljih konja koji su ikad vladali svjetskim pašnjacima. Dostojni domovine Džingis Kana, zar ne? 

Iako su preživjeli sve prirodne nedaće, njihova krda danas više ne pasu slatku stepsku travu i ne udišu svježi stepski povjetarac prožet mirisima tulipana i perunika. Nažalost, čovjek je kriv za to. Divlji mongolski konji su jedini divlji konji na svijetu i danas ih se može vidjeti samo u rezervatima i zoološkim vrtovima. Pripadnika ove vrste možete upoznati i u zagrebačkom zoološkom vrtu i uvjeriti se u otmjenost i eleganciju ovih životinja.

Predstavit ćemo vam i jednog mnogo manjeg stanovnika stepa, ali ne manje simpatičnog i lijepog, a to je Njegovo Veličanstvo gerbil, mongolski skočimiš. Kralj inteligencije među glodavcima. Za ovu titulu jedino se štakor može natjecati s njim.

Ovi mali, ljupki glodavci su noćne životinje pa se danju skrivaju u svojim podzemnim domovima, a noću izlaze u potragu za ukusnim sjemenkama trava. Nakon obilnog obroka prepuštaju se užicima kupanja u pijesku. Pravi mali čistunci!

Gerbil, mongolski skočimiš, zaslužio je titulu kralja inteligencije među glodavcima

Za kraj selimo se na jug, sve do hladnih, vjetrom okupanih azijskih pustinja. Pješčanim predjelima pustinja Gobi i Taklamakan u potrazi za hranom lutaju krda životinja koje se mogu pohvaliti svojom izdržljivošću u ovim sušnim, hladnim životnim uvjetima. A tko bi to drugi bio doli dvogrbe deve!

Dvogrbe deve u svojim grbama ne čuvaju vodu, već mast!

Mnogi su uvjereni da u svojim grbama čuvaju vodu, no to nije istina. U grbama nije ni voda, niti trava, već mast koja im služi kao rezervna hrana. Nije ovo jedino čudno kod njih. Ova grbava stvorenja mogu piti slanu vodu, što druge životinje nisu u mogućnosti. Na Jadranu bi sigurno uživale, zar ne?