Morski sisavci su sisavci koji su u davnoj povijesti živjeli na kopnu, ali su se zbog ograničenih izvora hrane i staništa na kopnu ponovno vratili i prilagodili životu u vodi, odnosno moru. Ubrajamo ih u tri skupine, perajare – Pinnipedia (tuljani i morževi), kitove - Cetacea i morske krave – Sirenia. Dok perajari još djelomično žive na kopnu i mogu se njime kretati, kitovi i morske krave su vezani isključivo uz vodu. Zanimljivo je da te tri skupine životinja nisu u bližem međusobnom srodstvu.

Prilagodba morskih sisavaca na život u vodi obuhvaća razvoj više osobina. Kod svih morskih sisavaca prednji udovi preobrazili su se u peraje koje podsjećaju na vesla, dok su se zadnji udovi ili potpuno izgubili (kitovi i morske krave), ili se u vodi skupljaju zajedno i služe kao jedna repna peraja (tuljani). Prilagodbe  kostura morskih sisavaca (kitova) na život u vodi možeš pogledati na fotografiji dolje.

Svi morski sisavci su gotovo u potpunosti izgubili dlake, imaju debelo potkožno masno tkivo, a sustav za disanje je prilagođen dužem boravku pod vodom. Među morskim sisavcima kitovi su skupina najprilagođenija životu u vodi, a pripadnici su čak i vanjštinom tijela poprimili vretenasti izgled tijela koji podsjeća na ribe, pa se zbog toga kitove vrlo često pogrešno svrstava među ribe.

Kostur morskog sisavca

U skupini kitova razlikujemo kitove usane i kitove zubane. Kitovi usani hrane se isključivo planktonom koji filtriraju iz vode pomoću posebnih organa u usnoj šupljini, tzv. usi (sliče četki, a možeš ih pogledati ovdje), dok su kitovi zubani predatori koji hvataju plijen pri čemu se služe dobro razvijenim zubima. Kao i svi ostali sisavci, kitovi dišu plućima. U plućima kitova se kod svakog izdisaja i udisaja promijeni čak 80-90 % sadržaja pluća, za razliku od drugih kopnenih sisavaca u čijim plućima se izmjeni samo 10 do 15 % sadržaja. Nosnice su se u kitova pretvorile u nosne otvore koji su smješteni na vrhu glave kako kod udisanja zraka ne bi morali potpuno izranjati. Kitovi zubani imaju jedan, a kitovi usani dva nosna otvora na vrhu glave. Položaj nosnog otvora u kitova zubana pogledaj ovdje. Nosni otvor je prekriven mišićem koji omogućuje potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona.

Od brojnih vrsta kitova, u Jadranu obitavaju dvije vrste kitova zubana, to su dobri dupin (latinsko ime mu je Tursiops truncatus) i kratkokljuni obični dupin (latinsko ime Delphinus delphis) koji je danas vrlo rijedak i u sjevernom dijelu Jadrana se smatra izumrlom vrstom. To potvrđuje i podatak da opažanja običnih dupina u hrvatskom dijelu Jadrana tijekom posljednjih 25 godina gotovo da i nema. U Jadran povremeno zalutaju i druge vrste kitova kao što su npr. glavati i obalni dupin, kljunasta i glavata ulješura, bjelogrli, crni i plavobijeli dupin. Od svih vrsta perajara u Jadranu se pojavljuje samo sredozemna medvjedica (latinsko ima Monachus monachus), o kojoj više možeš pročitati ovdje (link na članak o sr.mrd.). Sve sisavce koji se eventualno mogu naći u Jadranu možeš pogledati na plakatu koji je izdao Državni zavod za zaštitu prirode.

Dobri dupini u Jadranu

Dobri dupin pojavljuje se na području cijelog Jadrana, a ujedno je jedna od najrasprostranjenijih vrsta dupina uopće. Možemo slobodno reći da je dobri dupin jedna od najpoznatijih i najomiljenijih vrsta životinja, prisutan je u delfinarijima širom svijeta gdje svojim vratolomnim točkama oduševljava publiku. Jedan takav nastup možeš pogledati ovdje. Znanstvenici vrlo često upozoravaju da delfinariji ne štite ove životinje nego zloupotrebljavaju njihove sposobnosti radi zarade novca. Što ti misliš o tome? Likovi dupina koje si vidjela/vidio u filmovima (sasvim sigurno je najpoznatiji Flipper) pripadaju upravo ovoj vrsti koju prati glas izrazito društvene i inteligentne životinje.

Dobri dupini uglavnom naseljavaju dublja područja mora i oceana, ali nalaze se i u priobalnim vodama, riječnim ušćima i zaljevima. S obzirom na različitost staništa koja naseljavaju, postoje pučinski dupini koji su vezani uz otvoreno more te priobalni dupini koji su vezani uz uže područje na kojem žive tvoreći zajednice različitih veličina. Upravo je priobalni tip dobrih dupina prisutan u Jadranu, a jedina za sada poznata zajednica u Jadranskom moru obitava u području Kvarnerića i predmet je opsežnog znanstvenog istraživanja koje traje već 17 godina. Ti dupini su stoga jedna od najbolje istraženih skupina u cijelom Mediteranu. Istraživanju jadranskih dupina pridonio je i Plavi svijet - Institut za istraživanje i zaštitu mora iz Velog Lošinja koji je osnovan 1999. godine. Sve što Plavi svijet radi pogledaj na njihovim službenim stranicama.

Dobri dupini obično dosežu ukupnu duljinu tijela do 3,6 m, masu od 150 do 500 kg, a mogu živjeti do 50 godina. Uglavnom se hrane ribom, rjeđe glavonošcima i rakovima. U potrazi za ribom dobri dupini obično ostaju pod morem 4 do 5 minuta. Najduže trajanje urona koje je izmjereno u Hrvatskoj je trajalo 6 minuta i 55 sekundi.  Ženke dobrih dupina skotne su dvanaest mjeseci nakon kojih okote jedno mladunče koje doje oko 16 mjeseci. Mladunče ostaje s majkom i po nekoliko godina tijekom kojih razvije vrlo bliski odnos. Kako izgleda njihovo maženje pogledaj ovdje. Mužjaci nisu aktivno uključeni u odgajanje mladih. Dobri dupini dostižu spolnu zrelost sa šest godina, a ženka može imati mlado svake dvije do tri godine.

Zanimljivo je da si dobri dupini međusobno pomažu u lovu, kod poroda i bolesti. Snalažljivost dupina pri lovu pogledaj ovdje, a jedan od načina igre koji će te sigurno oduševiti pogledaj u videu koji smo za tebe izdvojili. U slučaju da se neki dupin ozlijedi, ostali mu priskaču u pomoć, podupiru ga i iznose na površinu vode kako bi došao do zraka. Ako želiš saznati još više o dobrim dupinima klikni ovdje.

Ugroženost dupina

Većina pomorskih naroda oduvijek je lovila gotovo sve vrste morskih sisavaca zbog njihova mesa, masti, kože i krzna, ali mnoge životinje su ubijane isključivo zato jer su nanosile štetu ribarima prilikom ribolova. U Hrvatskoj morski sisavci nikada nisu imali gospodarsko značenje pa se nikada nisu namjerno lovili, nego su bili smatrani „štetočinama“ koje uništavaju ribarski pribor i smanjuju ulov ribe.

Tako je, primjerice, sredinom 1950-ih godina Ministarstvo ribarstva tadašnje Narodne Republike Hrvatske započelo opsežnu akciju uništavanja dupina pri čemu je za svakog ubijenog dupina isplaćivana nagrada. Uglavnom su lovljene manje vrste, odnosno obični dupini. Tako je tijekom 1950-ih godina u svega nekoliko godina u hrvatskom dijelu Jadrana ubijeno preko 800 dupina! To je doprinijelo nestanku običnih dupina iz sjevernog dijela Jadrana te smanjenju populacije dobrih dupina. U današnje vrijeme veliki broj dupina strada kao usputni, nekorisni dio ulova, a vrlo često se prirodno znatiželjni dupini zapletu u stajaće ribarske mreže i uguše. Prema Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Narodne novine br. 31 od 9. svibnja 1995. g.) dupini, ali i sve ostale vrste morskih sisavaca koje se pojavljuju na teritoriju Hrvatske su zakonom zaštićene, ne smiju se uznemiravati niti ubijati!