Nakon što smo upoznali različita staništa i neke od najpoznatijih stanovnika kontinenata, vrijeme je da zavirimo malo dublje u pustinje, tropske šume, savane i planine te upoznamo najčudnovatije životinje koje tamo žive. U ovom nastavku pridružite nam se na putu kroz Afriku, tragovima šapa njenih čudesnih stanovnika.

Ime karakal (Caracal caracal) dolazi od turske riječi „karakulak“ što znači crne uši, po kojima je karakal i poznat. Nastanjuje dijelove Afrike, centralne i jugozapadne Azije. Prije su se karakali trenirali za lov na ptice u Indiji i Iranu, pri čemu su im od pomoći bile mogućnost da visoko skoče iz mjesta, čak i do 3 metra, i njihove velike šape kojima su rušili ptice u letu. Ova vrsta je, kao i većina mačaka, nokturalna (noćna) vrsta, a glavni su joj plijen mali glodavci, zečevi i male antilope, iako ne prezaju od napada i na veći plijen koji izmaraju brojnim manjim ozljedama. Prema IUCN crvenoj listi karakal spada u najmanje zabrinjavajuću skupinu životinja unatoč što ih se još uvijek u Africi lovi zbog krzna i mesa.

Crnonoga mačka (Felinae nigripes) najmanja je mačka koja obitava na afričkom kontinentu. Izgledom jako podsjeća na kućnu mačku, no mačići crnonoge mačke se razvijaju mnogo brže nego mačići kućne mačke. Razlog tome je surov okoliš u kojem žive, loveći po savanama Namibije, Zimbabvea i Angole, ali i pustinjama Namib i Kalahari. Crnonoge mačke su najglasnije male mačke, što im omogućava glasanje na velikim udaljenostima koje preferiraju u svom asocijalnom životu. Nokturalne su vrste koje dnevne vrućine preleže u rupama koje su iskopali zečevi ili dikobrazi, čak i u praznim termitnjacima. Crnonoge mačke su zbog svojeg borbenog karaktera zaslužile i nadimak tigrovi mravinjaka. Ova mačka nije nimalo mazna i draga, ukoliko se osjeti ugrožena, skakat će svom napadaču po licu i grebati ga dok ne napusti njezino sklonište.

Afrička zlatna mačka (Caracal aurata) jedna je od najmanje poznatih vrsta mačaka na svijetu. Gotovo je dvostruko veća od kućne mačke, s dugom njuškom, kratkim nogama i velikim šapama. Krzno joj je zlatno-crvene boje bez tipičnih oznaka; može imati pjege po cijelom tijelu, samo po vratu i leđima ili pjege izostaju. Glava joj je relativno mala u odnosu na tijelo s velikom njuškom dok su joj velike oči često zelene do zlatno-smeđe boje. Afrička zlatna mačka jedina je afrička vrsta mačke koja u potpunosti ovisi o šumi. Endemska je u tropskim šumama Afrike gdje postoje dvije vrlo udaljene populacije u zapadnom dijelu centralne Afrike te uz zapadnu obalu prema sjeveru. Nalazimo ju u višim predjelima u kišnim šumama, planinskim šumama, šumama bambusa i poplavnim šumama. Glavni plijen su joj glodavci, ali se voli počastiti i ostalim malim sisavcima, pticama, čak i malim primatima. Afrička zlatna mačka je ugrožena i prijeti joj izumiranje zbog gubitke više od 44 %  staništa, poglavito zbog izgradnje cesta kroz šume u kojima obitava.

Afrička cibetka (Civettictis civetta) stanovnica je tropskih dijelova Afrike, i za razliku od ostalih cibetki više nalikuje malom psu nego mačkama. Krzno joj je sivo do prljavo bijelo s tamnim točkama dok su joj vrat, glava i dugačak rep prekriveni tamnim prugama, zbog čega se može odlično kamuflirati. Zanimljivo je da svaka cibetka ima specifičan uzorak točki i pruga na krznu, poput otisaka prstiju. Kao i ostale cibetke, afrička cibetka proizvodi posebnu tekućinu kojom obilježava svoj teritorij, a koja se prije koristila u proizvodnji parfema, zbog čega su se cibetke lovile. Danas se taj dodatak parfemima umjetno proizvodi pa je tako i lov na cibetke prestao, zbog čega nisu ugrožene i njihove su populacije raširene afričkim šumama. Najdraži objed afričkoj cibetki su stonoge, mali sisavci i rakovi koje lagano grize svojim oštrim zubima. Zbog čestog preklapanja staništa s ljudima, cibetka je naučila iskoristiti kante za smeće, pa ju često možemo naći i u gradovima.

Kapski termitojed (Orycteropus afer) jedini je živući predstavnik cijelog reda – cjevozupci. Kao što i ime reda kaže, cjevozupci imaju prednje cjevaste zube kroz koje prolazi njihov dugačak ljepljivi jezik kojim izvlače svoj omiljeni obrok iz dugačkih podzemnih tunela. Po imenu možete zaključiti da se hrani termitima, ali samo kad nema dovoljno mrava koje obožava. Osim za kopanje brloga dugih i do 10 metara, snažne prednje udove koristi i za rušenje termitnjaka i mravinjaka, a guste dlake na njušci služe kao filter od prašine i zaštita od termita i mrava koji u obrani mogu jako ugristi. Termitojed je relativno velika životinja pa naraste do 1,6 m, a može težiti preko 60 kg. Dane provodi zakopan u zemlji, dok noću pretražuje velike površine u potrazi za termitnjacima. Njegovo afričko ime je „aadwark“, što u prijevodu znači zemljana svinja, na koju podsjeća zbog svog velikog nezgrapnog tijela i njuške koja je stalno zabijena u tlo u potrazi za novim obrokom.

Slonovska rovka (Macroscelidea) svoje je ima dobila zahvaljujući dugoj njušci koja izgledom podsjeća na surlu slona. Iako ju je teško zamijetiti, slonovska rovka rasprostranjena je diljem južne Afrike gdje se prilagodila gotovo svakom staništu. Za razliku od većine rođaka glodavaca, slonovska rovka ima jako duge noge i rep pa ju tako možemo vidjeti kako jako brzo trči i skakuće u lovu na svoj plijen ili u bijegu od predatora. Živi u rupama koje iskopa i u kojima se skriva kada predosjeti opasnost. Vrlo je dobro kamuflirana, no ono što ju spašava u bijegu od predatora su njeni putovi koje redovito čisti i kojima patrolira u potrazi za kukcima. Kada je u bijegu od predatora, rovka cijelo vrijeme ima na umu različite putove koje je očistila od prepreka, koji ju vode do njenog skrovišta. Slonovska rovka najviše voli prezalogajiti kukca, pauka, stonogu ili gujavice, koje namiriše svojim dugačkim osjetljivim nosom.

Pangolin (Pholidota) jedan je od najčudnijih stanovnika Afrike. Njegovo je tijelo prekriveno debelim ljuskama: kada ga napadne predator, on se sklupča u kuglu pa zbog ljuski izgleda kao divovsko zmajsko jaje. Ovisno o vrsti, pangolin živi u dupljama drveća ili rupama u tlu. Nokturalna (noćna) je životinja pa ga možemo pronaći kako noću njuška po tlu u potrazi za obrokom. Najdraža hrana su mu mravi i termiti koje vade iz mravinjaka svojim dugačkim ljepljivim jezikom. Pangolinov vid nije najbistriji, zbog čega se vodi svojim odličnim sluhom i njuhom. Na prednjim nogama ima velike pandže kojima kopa tunele, rupe u suhim deblima u potrazi za slasnim mravima i ličinkama. Pangolin je vrlo ugrožen, primarno jer njegova prirodna staništa čovjek ubrzano uništava. No, to nije jedini razlog zašto ljudi love pangoline: iz neopravdanog razloga vjeruje se da pangolin ima ljekovita svojstva te je ilegalna trgovina pangolinima jedna od najstrašnijih na svijetu.

U idućem nastavku potražit ćemo tragove šapa na najvećem kontinentu! Ne propustite upoznati nove životinjice koje ćemo otkriti.

Izvori:

http://kids.nationalgeographic.com/an ... /#aardvark-tongue-out.jpg

http://www.earthrangers.com/wildwire/ ... hat-youve-never-heard-of/

http://africafreak.com/top-5-of-africas-weirdest-creatures/

http://answersafrica.com/weird-bizarre-animals-of-africa.html

http://savepangolins.org/what-is-a-pangolin/