Sredozemna je medvjedica jedna od najugroženijih vrsta na svijetu čija je svjetska populacija procijenjena na svega 500 do 600 jedinki koje obitavaju na području sjeveroistočnog Mediterana i uz obalu zapadne Afrike. U Hrvatskoj je sredozemna medvjedica nestala sredinom 60-ih godina kada su bili ulovljeni posljednji primjerci te od tada dugo nije bilježeno njeno razmnožavanje, već samo povremena opažanja primjeraka koji dolaze iz Sredozemlja.

Morski sisavci su sisavci koji su u davnoj povijesti živjeli na kopnu, ali su se zbog ograničenih izvora hrane i staništa na kopnu ponovno vratili i prilagodili životu u vodi, odnosno moru. Ubrajamo ih u tri skupine, perajare – Pinnipedia (tuljani i morževi), kitove - Cetacea i morske krave – Sirenia. Dok perajari još djelomično žive na kopnu i mogu se njime kretati, kitovi i morske krave su vezani isključivo uz vodu. Zanimljivo je da te tri skupine životinja nisu u bližem međusobnom srodstvu.

Veternica je po svojoj duljini četvrta špilja u Hrvatskoj, te je značajno arheološko i paleontološko  nalazište, kao i poučni primjer krških pojava jer dio Medvednice u kojem se nalazi Veternica ima i krška obilježja. To znači da je izgrađen od karbonatnih stijena koje zovemo vapnenac i dolomit. Voda polako otapa ove stijene i uzrokuje nastanak različitih površinskih i podzemnih krških oblika. Jedan od takvih oblika su i špilje, kao što je Veternica.

Istočno od otoka Lastova prostire se perla otoka, otočića i hridi koji ovaj akvatorij čine posebnim i jedinstvenim. Svaki otočić poseban je na sebi svojstven način, a podmorski pejzaži su  priča za sebe. Najistočniji otok lastovskog arhipelaga, Glavat, koji pripada otočnoj skupini Vrhovnjaka, prepoznatljiv je iz daljine po velebnoj svjetioničarskoj zgradi koja je na njemu izgrađena. Kameno zdanje Glavatu je dalo posebnu osobnost i privlačnost.

Pučinski otok Sušac se za vedrih dana uočava čim se isplovi iz perle Paklenih Otoka. Promatran iz smjera Paklenih Otoka, Sušac je jedino kopno između Viškog arhipelaga, s desne strane, te Korčule i Lastovskog arhipelaga, s lijeve strane. Otok se geografski pruža u smjeru sjever – jug. Viši sjeverni dio otoka, s 239 metra visokim vrhom Sušac, gusto je obrastao niskom mediteranskom vegetacijom, a s južnim dijelom, na vrhu koga dominira  kamena svjetioničarska zgrada, spojen je niskim kopnenim prijevojem. Gledajući iz smjera Visa, zbog tog se prijevoja stvara lažan optički dojam dva otoka.

Najudaljenija i geološki najstarija otočna skupina Jadrana, Palagruški arhipelag, jedno je od najljepših i najatraktivnijih odredišta na Jadranu. Ljepote krajobraznih pejzaža i podmorja jedinstvene su i nije ih lako opisati riječima. S najvišeg vidikovca u arhipelagu za vedrih noći se jasno vide svjetla obližnje Italije, a u smjeru sjevera vidljive su siluete Sušca i Lastova. Za vedrih dana moguće je uočiti i obrise Visa. Palagruža je, doista, arhipelag  izgubljen  na dalekoj  jadranskoj pučini.

Sveti Andrija je otok koji dominira dubrovačkim akvatorijem. Nalazi se jugozapadno od Dubrovnika, a pripada otočnoj skupini Elafiti, prikazanoj na naslovnoj fotografiji. Od ostalih se otoka ove skupine već na prvi pogled razlikuje velikom kamenom svjetioničarskom zgradom koja je, kao i otok sam, prepuna mističnih priča iz davnina. O legendama, svjetioniku i biologiji ovog prekrasnog otoka, više doznajte u nastavku.

"Najmorskije" od svih mora, more opkoljeno morem, more unutar mora, more koje se odreklo ikakve veze s kopnom od davnina je povezano s brojnim legendama i mitovima. Od morskih struja u kojima nestaju brodovi, poveznica s legendarnim kontinentom Atlantidom i Bermudskim trokutom pa do goleme količine plutajućih algi po kojem je more dobilo ime.

Dubokim morem smatraju se sve dubine veće od 1 000 m. Kako do tih dubina uopće ne dopire svjetlo, dugo se smatralo da je to područje bez života, ali su istraživanja pokazala da je ono itekako bogato živim svijetom koji se prilagodio posebnostima staništa.

Prije desetak dana i službeno je započelo proljeće. Nakon hladne i tmurne zime, konačno možemo početi spremati zimsku odjeću i pripremati se za ljepše vrijeme. Osim promjene u našoj garderobi, i priroda se polako počinje mijenjati, točnije buditi. Listanje drveća i prekrasni mirisi raznog cvijeća su očiti dokaz da je zimski san završio.