Možda ste u školi već učili što se nalazi u stanicama našega tijela i možda ste čuli da je u središtu stanice plan našega cijeloga tijela. Kako bismo zavirili što se točno događa u stanici morat ćemo krenuti u opasnu ekspediciju. Zamislimo da se možemo smanjiti na veličinu 100 puta manju od veličine stanice. Ovako maleni mogli bismo sjesti za upravljač minijaturnog istraživačkog broda koji je opremljen najboljim istraživačkim instrumentima kao npr. skenerima i raznim sondama. Pošto ne znamo kakve nas opasnosti očekuju u stanici, brod je opremljen i preciznim laserskim topom koji će nas štititi od skoro svih opasnosti. Sada kada smo spremni krenimo na ekspediciju u samo središte stanice!

3....2....1.... i polijećemo! Prvo moramo naći dobrovoljca. Skeneri pokazuju veliku krznenu životinju u blizini. Čini se da je to nečiji kućni ljubimac, a njegova njuška pravi je ulaz za nas. Ulazimo u lijevu nosnicu, koja izgleda kao kakav ulaz u golemu špilju. Nastavljamo svoj put sve dublje u organizam i nakon nekog vremena pred nama se ukazuje golema obla struktura. To je naš cilj! Pošto sve stanice imaju staničnu membranu koja kao omotač štiti unutrašnjost stanice morat ćemo smisliti način kako ući. Srećom znamo da je membrana polupropusna pa se možemo uvući osmozom. Unutrašnjost stanice je ogromna! Uplivali smo u citoplazmu koja se najvećim dijelom sastoji od vode u kojoj plivaju razni organeli koji upravljaju stanicom. Ali, što je to? Nešto se kreće prema nama i ne izgleda baš dobronamjerno. Skeneri upozoravaju na opasnost! Pogon punom snagom unatrag! To je lizosom, on napada i razgrađuje nepotrebne i štetne tvari u stanici i sigurno to i za nas misli. Laserski topovi na maksimum! Pucaj! Lizosom je uništen, a mi možemo nastaviti put.

Plivamo u citoplazmi, a oko nas prolaze razni organeli kao npr. ribosomi (fotografija gore desno) koji služe za proizvodnju raznih bjelančevina, osnovnih građevnih elemenata. Krećemo se ispod tankih niti koje prolaze kroz cijelu citoplazmu. To je citoskelet koji stanici daje oblik. Malo dalje nailazimo na duguljastu tvorbu. Podaci na računalu nam govore da je to mitohondrij, organel koji kao tvornica daje stanici energiju u procesu koji se naziva stanično disanje. Krećemo se i dalje, ali vidljivost nije baš najbolja, kao da je oko nas magla. Hoćemo li ikad naći središte stanice?

Stanična jezgra omotana s lijeve strane endoplazmatskim retikulumom

I baš kada smo htjeli odustati, kao da se magla razišla i pred nama se pojavio kontrolni centar stanice – stanična jezgra. Pošto je ovo glavni kontrolni centar stanice, u njenoj ovojnici nalaze se i male pore kroz koje se odvija komunikacija s ostatkom stanice. To je naša ulaznica! Ulazimo u jezgru koja je ispunjena kromosomima koji u sebi sadrže molekulu DNA. U njoj se nalaze geni koji određuju sve, od toga koju ćemo boju kose imati do broja prstiju na našim rukama i nogama. Posebnom mehaničkom rukom uzet ćemo jedan mali uzorak i analizirati ga kada se vratimo. Naša misija je uspješno obavljena, vrijeme je za povratak.