 Skupina: ribe
Način prehrane: mesojed Duljina: uglavnom manje od 30 cm, rijetko mogu biti velike i do 1 metar Rasprostranjenost: umjereni i tropski oceani, na dubinama od 1500 do 2500 metara Znanstveno ime: Melanocetus johnsonii Odličan primjer prilagodbe na život u dubini od 2000 metara ispod površine mora su ribe udičarke. Najpoznatije su po „štapu za pecanje“ s mamcem koji visi ispred njihovih usta. Nastao je izdvajanjem i produživanjem šiljka iz leđne peraje te završava nepravilnom mesnatom svjetlećom izraslinom[1]. Udičarke imaju „profinjenu“ metodu hranjenja koja troši malo energije. Nepomične, u mrklom mraku samo lagano mašu pokretnim mamcem, kao da pecaju. Tako su i dobile ime.
Mamci udičarki mogu biti uistinu komplicirani i raznoliki. Riba pecač, osim svjetlećeg bičolikog mamca na glavi, ima i razgranat brčić koji visi s donje čeljusti. Kao i mamac, brčić svjetli i privlači plijen. Kad se neka znatiželjna riba približi mamcu, udičarke ju zgrabe čeljustima oboružanima nizom dugih zašiljenih zuba, nagnutima prema unutra kako bi spriječili bijeg plijena iz usta. Mogu rastegnuti i čeljust i trbuh (kosti su im tanke i savitljive) do zavidnih veličina pa bez problema mogu progutati i plijen dva puta veći od svog tijela. Na velikim dubinama ribe se ne susreću često s hranom, te je sposobnost jedenja velike količine hrane odjednom izvrsna prilagodba. Na fotografiji je udičarka morski vrag (Melanocetus johnsonii), zaobljena tijela prilično nespretnog za plivanje, ali veoma praktičnog za nepomično stajanje u vodi. Koža im je glatka, tamna i bez ljusaka, a možeš vidjeti i mamac iznad glave. U dubokomorskim prostranstvima životinje iste vrste rijetko se susreću, pa može biti teško naći partnera, no udičarke su pronašle rješenje i za to: parazitizam. Sićušni mužjaci, neki manji od centimetra, žive samostalno dok ne odrastu, a tada im probavni sustav prestane raditi pa se ne mogu hraniti. Ako ne pronađu ženku, umru od gladi. Ako mužjak pak pronađe ženku, zagrize ju svojim kukastim zubićima i njegova usta srastu s njenom kožom. Nakon toga povežu im se krvožilni sustavi te mužjak ostatak života prima hranu iz njenog tijela. Ženke mogu nositi i do 6 mužjaka na tijelu u isto vrijeme! Tako se udičarke do kraja života ne moraju brinuti hoće li uspjeti pronaći mužjaka u tami oceana. Želiš istražiti ovu temu još više? Klikni na sljedeće linkove i prelistaj predloženu knjigu: National Geographic Seasky Frogfish Matoničkin I (urednik): Životinje, velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2. izdanje,2001. ____________________ [1] Svjetleći mamac ispunjen je bakterijama koje proizvode svjetlo. Sposobnost organizama da proizvodi svjetlo naziva se bioluminiscencija.
| 