|
 Svim živim bićima potrebna je voda, a nezgodno je što je ona različito raspoređena u različitim krajevima svijeta. Ponegdje kiša pada svaki dan, dok u pustinjama ne mora padati i nekoliko godina. Čudesno je kako su se živa bića uspjela prilagoditi gotovo svemu te u naizgled najnegostoljubivijim krajevima uspjela pronaći svoj dom. Biljke koje su se prilagodile životu u okolišu u kojemu nedostaje vode nazivaju se kserofiti.
Za portal Bioteka.hr piše: Marko Doboš, mag. oecol. et prot. nat.
Načini na koji su se prilagodile nedostatku vode su različiti. Neke biljke u obliku sjemenke čekaju kišu i do nekoliko godina zakopane u pustinjskome tlu te odmah zatim brzo proklijaju, rastu, procvjetaju i proizvedu sjemenke koje će čekati novu kišu. Druge su se pak odlučile sačuvati vodu. One biljke koje spremaju velike količine vode u nekome od svojih organa nazivaju se sukulenti ili mesnatice. Vodu je moguće spremiti u stabljici, korijenu ili listovima pa je kod sukulenata obično jedan ili više tih organa jako povećan. Najpoznatiji sukulenti dolaze iz porodice kaktusa (Cactaceae) koji prirodno žive u Sjevernoj i Južnoj Americi. Kad kažemo kaktus obično pomislimo na velike kaktuse u obliku svijećnjaka koji žive u nekoj od američkih pustinja, ali porodica kaktusa broji nekoliko tisuća vrsta koji žive u različitim staništima. Neki od njih žive na granama drveća tropskih kišnih šuma gdje kiša pada svaki dan i uopće ih ne bismo mogli nazvati sukulentima. Kaktusi dolaze u raznim oblicima, a većina vrsta proizvodi spektakularne cvjetove u svim bojama koji, nažalost, najčešće traju samo jedan dan.
Osim kaktusa, sukulentne biljke nalazimo u još mnogim drugim porodicama. Porodica tustika (Crassulaceae) obuhvaća mnoge sukulente od kojih neki rastu i u našim krajevima na suhim mjestima ili na visokim planinama. Najpoznatiji od njih svakako su žednjaci (rod Sedum) i čuvarkuće (rod Sempervivum). Tustike iz drugih dijelova svijeta, kao što su američke eševerije (rod Echeveria) i afričke kalanhoe (rod Kalanchoe), često uzgajamo kao kućne biljke. Lijevo: čuvarkuće se kod nas mogu naći u prirodi, a ljudi ih rado uzgajaju od davnina kao ljekovite ili ukrasne biljke te su čak uspjeli uzgojiti primjerke u raznim bojama, veličinama i oblicima. Desno: žednjaci su naši najčešći sukulenti koji mogu rasti na nevjerojatnim mjestima.
U porodici čupavica (Aizoaceae) možemo pronaći neke od najneobičnijih sukulenata kao što su "živi kamen"' (rod Lithops) koji u pustinjama južne Afrike mora ostati potpuno nezamjetan kako ga žedne životinje ne bi pojele. U proljeće ga ipak odaju spektakularni žuti ili bijeli cvjetovi. Sukulenti roda Lithops se u prirodi savršeno uklapaju u svoj okoliš, ali kada ih ljudi uzgajaju onda žele istaknuti njihovu ljepotu te oko njih stavljaju kamenčiće kontrastne boje.
Možda ste na moru nekada primijetili plavkaste biljke s bodljama na vrhovima i rubovima listova. Te biljke su agave (rod Agave) koje su ljudi prije nekoliko stoljeća donijeli iz Srednje Amerike kao ukrasne biljke. Agave su također sukulenti koji skladište vodu u debelim listovima, a bodlje im, kao i svim ostalim biljkama suhih krajeva, služe za obranu od životinja koje bi rado utažile žeđ vodom iz njihovih spremišta. Sukulenti roda Agave
* Sve fotografije ustupljene su ljubaznošću Marka Doboša
|
Bodljikaši su posebna skupina organizama koje nalazimo isključivo u moru i nemaju kopnenih rođaka. I...
Svatko od vas je barem jednom u životu bio u šumi ili na livadi, uživao u svježem zraku, divnom danu...
Latinsko ime: Iuiuniscus iuiuensis
