Što su to masovna izumiranja?

Datum 24.11.2012. | Tema: Ostalo

Udar meteorita (Izvor: Nasa)

U zadnjih 500 milijuna godina po našem planetu kročila su mnoga divna stvorenja, ali i sami znamo da ako danas krenemo u šetnju prirodom ili zaronimo u morske dubine nećemo naići na dinosaure, amonite, trilobite niti velike papratnjače. Gdje su svi oni nestali? Izumrli su.


Za organizam (životinju ili biljku) kažemo da je izumro kada na planetu Zemlji ne postoji više niti jedan jedini primjerak tog organizma (kada zapravo čitava vrsta nestane). Koliko to vrsta mora izumrijeti da bi izumiranje nazvali masovnim ili velikim? Masovnim izumiranjem nazivamo događaj kada u relativno kratkom vremenskom razdoblju (kratko za paleontologe može biti i milijun godina!) diljem svijeta nestane preko 40% poznatih vrsta.

Najznačajnija masovna izumiranja su poznata pod nazivom "Velikih pet".


“Velikih pet”:

(1) na prijelazu ordovijcija u silur (prije oko 450 - 440 milijuna godina)

(2) na prijelazu devona u karbon (prije oko 375 - 360 milijuna godina)

(3) na prijelazu perma u trijas (prije oko 251 milijuna godina)

(4) na prijelazu trijasa u juru (prije oko 205 - 199 milijuna godina)

(5) na prijelazu krede u paleocen (prije oko 65 milijuna godina)

 

Uzroci masovnih izumiranja


Vulkanska aktivnost, promjene u razini mora, asteroidi i pomicanje kontinenata samo su neki od često spominjanih uzroka masovnih izumiranja. Uzrok svakog izumiranja je jedinstven i rezultat je složenog međudjelovanja različitih faktora koji dovode do drastične i brze promjene okoliša. Ako su te promjene prebrze i vrsta se na njih ne stigne prilagoditi ona će izumrijeti.  

Na primjer, za vrijeme perma na morskom dnu su se mogli naći ramenonošci i školjkaši, ali su ramenonošci bili mnogo brojniji i raznolikiji. Za vrijeme velikog izumiranja na kraju perma broj pripadnika obje skupine drastično je smanjen. U trijasu, međutim, bilježimo porast broja i raznolikosti školjkaša koji mora da su bili bolje prilagodeni uvjetima u novom, poslije-permskom okolišu. Ramenonošci, iako i dalje prisutni u svjetskim morima, nikad se nisu uspjeli u potpunosti oporaviti od velikog izumiranja na kraju perma.

Pogledajmo video o uzrocima velikog izumiranja na kraju perma:

Sličan scenarij odvio se i u priči o izumiranju dinosaura na kraju krede. Zajedno s dinosaurima za vrijeme krede (a i ranije) živjeli su i sisavci. Nakon što su dinosauri izumrli, sisavci su kao mali nespecijalizirani organizmi slični današnjim miševima, bili bolje prilagođeni novonastalim uvjetima. Sjetimo se, u vrijeme izumiranja dinosaura klima je postala puno hladnija. Pošto su sisavci mogli regulirati tjelesnu temperaturu, preživjeli su to prijelazno razdoblje iz krede u paleocen i od tada je njihova raznolikost toliko uznapredovala da se kenozoik (razdoblje od Krede do danas) naziva još i "razdoblje sisavaca". 

 

Veliko izumiranje - novi početak?

Raznolikost života se, vidimo, nakon svakog velikog izumiranja drastično smanji. Međutim, razdoblje poslije tog događaja karakterizirano je upravo procvatom života. U tom razdoblju ponovno nastaju mnoge vrste. Što mislite, zašto?  

Kako to u prirodi biva, kada ekološka niša postane prazna, netko drugi ju vrlo brzo popuni. Druga vrsta (ili više njih), koja prije nije mogla nastanjivati određena staništa zbog ove koja je upravo izumrla sada „dobija krila“, kako se to simbolički kaže, i počinje se širiti, odnosno počinje zauzimati prostor koji dosada nije mogla. Na tom prostoru sada ima puno mjesta za nastanak drugih novih vrsta, gdje će svaka od njih naći i popuniti novu ekološku nišu.

Život ništa ne ostavlja praznim. Cool





Ovaj članak dolazi sa Bioteka
http://www.bioteka.hr

URL za ovaj članak je:
http://www.bioteka.hr/modules/evolucijasvijeta/article.php?storyid=33