Prehrana: mesojed

Skupina: sisavci

Duljina: 6,5 – 9 cm

Rasprostranjenost: od Meksika do sjevera Južne Amerike

Znanstveno ime: Trachops cirrhosus

Neobični bradavičastousni šišmiši vole visjeti naglavačke u dupljama drveća, šupljim srušenim stablima i špiljama u prašumama Središnje Amerike. Njima nisu zanimljivi mnogobrojni insekti koji lete uokolo jer oni najviše vole jesti žabe, pa ih katkad zovu i žabojedim šišmišima. 

Rasprostranjenost vrste Trachops cirrhosus

Poput drugih šišmiša koji se koriste eholokacijom, bradavičastousni šišmiši odašilju ultrazvukove, zvučne valove visokih frekvencija. Prema zvuku koji se odbije natrag od objekta, šišmiši mogu odrediti njegovu veličinu i oblik te se tako orijentiraju u mraku i pronalaze hranu. Pomoću ultrazvuka  mogu utvrditi je li žaba prevelik zalogaj za njih. No kako u mrklom mraku znaju je li pred njima neotrovna tungara žabica, njihov najdraži plijen,  ili otrovna žaba jednake veličine? Ako pogriješe, neće preživjeti. Žabojedi imaju zanimljivo rješenje za ovaj problem…

Za razliku od drugih šišmiša, oni mogu čuti zvukove nižih frekvencija. Upravo tim niskim frekvencijama glasaju se žabe kad traže partnera. Bradavičastousni šišmiši mogu razlikovati zvukove koje proizvode otrovne i neotrovne vrste žaba. Kad tijekom svog noćnog pohoda čuju glasanje jestive žabe, obrušavaju se prema njoj, zgrabe je svojim snažnim ustima i krenu prema svom domu.

        Tungara "jestiva" žaba (lijevo) i otrovna žaba (desno)

Vjerovali ili ne, ovi šišmiši katkad prisluškuju druge šišmiše dok žvaču žabu čije je glasanje  njima nepoznato. Nakon što osluškuju svog „mentora“ šišmiša otprilike 5 puta i ustanove da je šišmiš preživio hranjenje, nauče povezivati novi oblik glasanja s novim izvorom hrane. Kako su samo lukavi!