Putovanja glavate želve
Autor Agata Kovačev 30.4.2014. ( 3701 pročitano ) Članci istog autora

Glavata želva, Caretta caretta (izvor: Wikimedia Commons)Možete li zamisliti da krećete na putovanje bez ikakvih oznaka i putokaza? Nije vas strah da ćete se možda izgubiti? Morskim kornjačama, kada su u pitanju daleke udaljenosti, to je najmanji problem. One točno znaju kamo trebaju ići i kuda se trebaju kretati.



Glavata želva (Caretta caretta) je vrsta morske kornjače koja je najčešća u našem Jadranu, a ujedno i njegov stalni stanovnik. Svoje ime dobila je zahvaljujući velikoj glavi sa jakom čeljusti. Osim zanimljivog imena, ove kornjače zanimljive su još po mnogo čemu.
 

Znaš li da imaju oklop u obliku srca?

Da žive preko 80 godina?

Da tijekom svog života preplivaju tisuće kilometara?

Tijekom prilagodbe na život u moru, morske kornjače razvile su prednje peraje pomoću kojih plivaju te stražnje peraje zahvaljujući kojim održavaju smjer u kojem se kreću. Smatra se da je prosječna brzina kojom se kreću oko 5 kilometara na sat.

Na svoje prvo putovanje kornjače kreću odmah nakon izlaska iz gnijezda. Tada su one jako male, svega oko 50-ak milimetara i teške samo 20-ak grama. Tijekom života, njihova se težina poveća čak više od 5000 puta! Kada bi čovjek rastao tom brzinom, imao bi 20 tona! Budući da se gnijezde na plaži, što se odvija tijekom noći, upravo je morska površina i odbljesak mjesečine na njoj, njihov pravi putokaz. Zahvaljujući valovima i morskim strujama, počinju plivati orijentirajući se prema pučini i tada započinje njihova avantura. Zanimljivo je i to da prilikom svog putovanja morske kornjače putuju potpuno same, a ne slijedeći jedna drugu.

 

 Malena želva (foto: Wikimedia Commons)

Malena želva

 

Morske kornjače, za razliku od ljudi, imaju razvijena osjetila za snalaženje u prostoru. One mogu osjetiti geografsku dužinu na lokaciji na kojoj se nalaze na Zemlji. Nedavna istraživanja pokazala su da morske kornjače zahvaljujući tzv. magnetnoj mapi koju posjeduju odmah nakon izlaska iz gnijezda, mogu osjetiti jačinu i nagib zemljinog magnetskog polja i tako odrediti smjer u kojem se žele kretati.
 

Velika morska avantura


Zanimljiva je činjenica da glavate želve dok su još mlade plivaju jako daleko u potrazi za hranom, ali za vrijeme gniježđenja uvijek se vraćaju na svoju prvobitnu plažu gdje su se i izlegle.

Dokaz tome jest jedno istraživanje u kojem su tijekom srpnja 2009. godine glavatoj želvi, uhvaćenoj na Kanarskim otocima, postavili odašiljač na njezinom 53 centimetara dugačkom oklopu. Nazvali su je Aurora, a njezino putovanje pratili su putem satelita. Sa Kanarskih otoka krenula je u svoju avanturu preko Atlanskog oceana, i doplivala je na istočni dio Kariba, preplivavši više od 6000 kilometara za pet mjeseci. Aurora je prva uhvaćena kornjača čije je kretanje praćeno dok je prelazila Atlantski ocean. Prema mnogim stručnjacima, upravo to njeno putovanje u Ameriku, moglo bi značiti da je tamo i rođena.

 

 Rasprostranjenost glavate želve u svijetu (izvor: Wikimedia Commons)

Plava boja prikazuje rasprostranjenost glavatih želvi u svijetu

 

Glavate želve koje putuju našim Jadranom, doplivale su iz Jonskog mora. Područje sjevernog Jadrana pokazalo se kao značajno stanište za hranjenje te mjesto gdje odrastaju mladih jedinki, iako se tu ne gnijezde. Svake dvije do četiri godine ženka morske kornjače dođe na obalu Jonskog mora, iskopa rupu u pijesku i u nju položi stotinjak jaja. Čim se izlegnu, malene kornjače instinktivno krenu prema Jadranu. Mnogo godina kasnije odrasle ženke vraćaju se na obalu kako bi položile jaja, i to na istoj plaži na kojoj su se izlegle. Upravo zbog toga je migracijski put između Jonskog i Jadranskog mora veoma bitan.

 

 Ženka želve polaže jaja u rupu (foto: Wikimedia Commons)

Ženka glavate želve polaže jaja u rupu

 

Dolaskom zime i hladnijih temperatura, njihova aktivnost se smanjuje i povlače se na dno Jadrana gdje prezimljuju ukopane u pijesak i mulj. Najveća prijetnja njihovom opstanku jest slučajan ulov u ribarske mreže i koče. Ribari tada vraćaju ulovljene jedinke u more, no neke od njih ne uspiju zaroniti natrag na dno i nastaviti prezimljavanje, već plutaju po površini, a zbog niskih temperatura, nažalost ugibaju. Procijenjeno je da se godišnje u Jadranu slučajno ulovi oko 2500 glavatih želvi, od čega oko 85% ulovljenih jedinki otpada na kočarenje.

 

 Glavata želva uhvaćena u mrežu (foto: Wikimedia Commons)

Glavata želva uhvaćena u mrežu

 

Pored slučajnog ulova ribarskim mrežama, glavnim uzrocima ugroženosti glavatih želvi smatra se i nestanak pješčanih plaža, gubitak gnjezdišta zbog obalnog razvoja, prodaja oklopa kao suvenira te uznemiravanje od strane turista. Popisu se može dodati i smeće koje pluta morem od kojeg su najopasnije najlonske vrećice jer ih kornjače zamijene za meduze pa ih slučajno pojedu. Više o zagađenju mora možeš pročitati u ovom članku. Sve su to razlozi zbog kojih su glavate želve dovedene na rub opstanka te se već odavno nalaze na svjetskoj listi ugroženih životinja.

Ako želimo i dalje uživati u avanturama svjetskih rekordera u plivanju, moramo naučiti i razumno iskorištavati vrijednosti morskih resursa, što će doprinijeti i očuvanju ne samo glavatih želvi, već i svih ostalih zakonom zaštićenih stanovnika mora.

Za kraj, pogledaj Priču o Leonardu*, glavatoj želvi koja se na putu prema Kornatskom otočju zapliće u ribarsku mrežu. Otkrij kako je priča završila:

Priča o Leonardu from Ljama studio

_________

*Priča o Leonardu je Animirani film po slikovnici “Priča o Leonardu” čije su autorice Sanja Drakulić i Martina Markov Podvinski. Producent je Ekološka Udruga Argonauta.

Ocjena: 0.00 (0 glasova) - Ocijeni vijest -

Tagovi: gmazovi   kornjače   želva   glavata  
Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka
Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Tražilica