Biljke su živi organizmi koji fotosintezom stvaraju vlastitu hranu. One iz zemlje dobivaju hranjive tvari, minerale i vodu. No što kada se nađu na terenu koji za njih nije povoljan? Ne mogu se pomaknuti, ni ustati i odšetati na neko ljepše mjesto. Biljke koje žive na siromašnim tlima snalaze se kako znaju, pa tako neke prelaze na prehranu bogatu bjelančevinama tj. postaju mesožderke!

U svijetu postoje brojna područja na kojima biljke nemaju baš sve što im je potrebno za život. Jedna od napoznatijih biljki mesožderki na svijetu je venerina muholovka (Dionaea muscipula) čiji su listovi prilagođeni za hvatanje raznih kukaca, a izgledom podsjećaju na razjapljena usta nekakve zvijeri s oštrim zubima koji vire na sve strane (naslovna fotografija). Njeni su listovi toliko osjetljivi na dodir da se, ukoliko kukac sleti na njih, zatvaraju brzinom munje. No kako bi se spriječilo nepotrebno zatvaranje listova ako na njih padne neki otpali list ili grančica sa stabla, kukac koji sleti na njih mora dodirnuti tri osjetne dlačice na listu. Tek tada list će se zatvoriti i to za manje od pola sekunde, ostavljajući kukca u neizlaznoj situaciji. Jednom kada je kukac zarobljen u „čeljustima“ biljke, ona ga počne probavljati probavnim sokovima. U roku od 10 dana kukac će biti potpuno probavljen. Mljac! Postoje i drukčije biljke mesožderke. U tropskim krajevima živi biljka koja se zove vrčonoša (fotografija gore desno). Neki listovi vrčonoše preobraženi su u spremnike koji izgledaju poput vrčeva. Čak imaju i poklopac koji sprječava da se napuni vodom tijekom obilnih kiša. Vrčevi mogu ispuštati razne mirise za privlačenje kukaca koji, ništa ne sluteći, upadaju u dobro osmišljenu zamku. Rub vrča jako je sklizak pa kukac gubi tlo pod nogama i upada unutra. Na dnu vrča nalazi se tekućina s probavnim enzimima, a na stranicama vrča su dlačice koje sprječavaju kukca da izađe van. Ovi vrčevi znaju biti toliko veliki da se u njima često zna naći i pokoja žaba ili gušter. 
Čak i u Hrvatskoj postoje biljke mesožderke. One se nalaze na posebnim staništima koje nazivamo tresetišta. To su siromašna tla bez puno mineralnih i hranjivih tvari, a na njima možemo naći biljku koja se zove rosika (Drosera rotundifolia, fotografija lijevo). Samo jedan pogled na nju će nam odati tajnu njenog imena. Naime, listovi su joj prekriveni kapljicama ljepljive tekućine koja služi za lov na kukce, a biljci daje izgled kao da je prekrivena rosom. Jednom kada kukac sleti na ovakav list, nema mu spasa, a biljka može početi s probavom slasnog zalogaja. Želite li vidjeti na koji način strašna muholovka hvata kukce kliknite ovdje!
|