Rasprostranjenost: umjereni i tropski oceani, na dubinama od 400 do 2800 m
Iglozub strašni (Chauliodus sloani) s pravom nosi svoje strašno ime. Njegove ogromne čeljusti optočene su igličastim prozirnim zubima, toliko velikima da mu ne stanu u usta. Ponosno drže Guinnesov rekord za najveće zube u odnosu na veličinu glave među svim poznatim ribama.
Tijekom dana iglozubi borave u dubljim dijelovima oceana, a noću se dižu u pliće vode gdje ima više hrane, iako je i tamo nema baš previše. Čeljusti su posebno preobražene tako da se mogu jako, gotovo okomito, rastvoriti, a srce i škrge pomiču se prema natrag i dolje da naprave mjesta za prolaz hrane. Tako mogu progutati ribu veliku kao pola njihovog tijela!
Svoj plijen napadaju velikim brzinama, a neke druge vrste iglozuba imaju na sebi svjetlosne organe[1] i zanimljivu strategiju lova koja bi se ukratko mogla nazvati „sjedi i čekaj“. Stoje nepomični u vodi i mašu svjetlećim mamcem oko glave privlačeći male račiće i ribe da priđu bliže, a tada ih zgrabe svojim strašnim čeljustima.
Budući da ima malo hrane u njihovom okolišu, iglozubi vrlo štedljivo troše energiju koju dobivaju iz hrane. Vjeruje se da mogu preživjeti jedući samo jednom u 10 dana.
Iako opakog izgleda, iglozubi su male ribe koje narastu do duljine od 35 cm. Obično su tamne boje da bi bili što neprimjetniji. Dva su razloga za to: prvi je da ih njihovi neprijatelji kao što su dupini i morski psi teže opaze, a drugi je da ih potencijalni plijen teže opazi.
Uzduž bokova ili donje strane tijela ribe često se nalaze redovi sićušnih svjetlosnih organa koji mogu stalno svjetliti ili se paliti i gasiti. Ako ti organi proizvode svjetlo jednake jačine svjetlu koje dopire s površine, njihova silueta gledana odozdo potpuno je nevidljiva grabežljivcima.
Uz iglozuba strašnog, u morskim dubinama živi i mnogo njihovih srodnika zmijozuba koje možeš pogledati u ovom kratkom horor videu: