FENOTIP – mjerljivo svojstvo (morfološka ili biokemijska osobina) nastalo kao rezultat međudjelovanja genotipa i okoliša. Primjer za morfološku osobinu bi bila boja kose, pjegavost ili visina stabljike kod biljaka, a biokemijska osobina bi bila tip krvne grupe kod čovjeka.

FITAL – obalni ili litoralni pojas, odnosno područje koje se nalazi uz obalu mora do dubine mora od 200 metara. Ovaj pojas se dijeli na tri zone – zonu prskanja mora (supralitoral), zonu plime i oseke (mediolitoral) i zonu koja je stalno pod morem, do 200 m dubine (sublitoral).

Fitnes populacije je kvantitativni prikaz biološke selekcije i odabira partnera kroz evolucijsku biologiju. Označava biološko stanje populacije kroz praćenje uspjeha razmnožavanja jedinki i njihovog doprinosu genetskom bazenu (gene pool eng.) populacije neke vrste.

FLOEM – provodni element vaskularnih biljaka (papratnjača i sjemenjača) koji provodi šećere, hranjive tvari i proteine od listova prema ostalim dijelovima tijela biljke. Čine ga sitaste stanice i sitaste cijevi (prisutne samo kod kritosjemjenjača).

FOSIL – bilo kakav dokaz nekoć živućeg organizma odnosno ostaci ili tragovi biljaka, životinja ili nekih drugih organizama koji su živjeli u davnoj prošlosti. Fosili mogu biti cijeli organizmi, dijelovi tijela poput, ljuštura, kosti ili zubi, list ili stabljika pa čak i životinjski tragovi, a pomažu nam da naučimo više o organizmima koji su izmurli. O tome kako nastuju pročitaj detaljnije ovdje, ili pogledaj video.

FOSILNA GORIVA – njima pripadaju nafta, plin i ugljen. U njima je pohranjena kemijska energija koju su biljke prije mnogo godina pomoću energije sunčeve svjetlosti procesom fotosinteze ugradile u svoje organizme. Izgaranjem tih goriva možemo reći da zapravo oslobađamo energiju koja je sunčevim zrakama dospjela na Zemlju u pradavna vremena. Za fosilna goriva kažemo da su neobnovljivi izvori energije, no postoje i obnovljivi izvori energije.

Fosorijalni organizmi su prilagođeni kopanju podloge i uglavnom vode podzemi način života. Oni koji žive nad zemljom, a imaju sposobnost kopanja nazivaju se polufosorijalni (semifosorijalni).

FOTOAUTOTROFI – v. autotrofni organizmi

FOTOSINTEZA - fiziološki proces koji se odvija u kloroplastima biljnih stanica u kojima biljka iz anorganskih spojeva (ugljikovog dioksida i vode) izgrađuje organske spojeve (šećere) koristeći energiju sunčeve svjetlosti. Fotosintezu možemo predočiti jednadžbom:

6CO₂ + 12H₂O  →^{energija sunčeve svjetlosti}→ C₆H₁₂O₆ + 6O₂ + 6H₂O

Organski spojevi nastali procesom fotosinteze u osnovi pohranjuju energiju te tako služe kao izvor energije za biljke, ali i za životinje. Prema tome, mogli bi reći da je fotosinteza najvažniji proces za održavanje života na Zemlji, jer ishrana gotovo svih organizama (izuzetak su kemoautotrofi) ovisi o produktima nastalim procesom fotosinteze. Uz sve navedeno, kao što se može vidjeti iz gore navedene jednadžbe, tijekom fotosinteze oslobađa se kisik, neophodan za disanje. Kisik, nužan element za većinu živih bića na Zemlji, tako je samo sretna nuspojava koja je omogućila život na Zemlji kakav danas poznajemo.

Koji su to organizmi bili odgovorni za stvaranje prvog kisika na Zemlji i jesu li to uopće bile biljke, pročitaj u članku „Modrozelene bakterije – dobrodošao kisik!“, a zabavni pjesmuljak na temu većini nas ne toliko zabavne fotosinteze pogledaj i poslušaj ovdje.