Relikti - prastari vladari planina
Autor Danijel ┼ákrti─ç 20.5.2012. ( 12326 pro─Źitano ) ─îlanci istog autora

Velebitska degenija (foto: Damir Vukuši─ç)

Pojednostavljeno, relikti su one vrste koje danas imaju puno manji ┼żivotni prostor nego što su to imale u prošlosti, odnosno u prošlom geološkom razdoblju. Drugim rije─Źima, relikt je ona biljna ili ┼żivotinjska vrsta koja je ostatak nekada velike i široko rasprostranjene populacije. Do smanjenja veli─Źine populacije dolazilo je zbog niza razloga kao što su: klimatske promjene (npr. promjena temperature), geografske promjene (npr. nastajanje planinskih masiva, odvajanje dijela kopna, stvaranje otoka) i ─Źovjekov utjecaj (npr. uništavanje šuma). Sve to mo┼że utjecati na smanjenje populacije odre─Ĺene vrste, a ako to smanjenje ima i trend naglog opadanja brojnosti kroz du┼żi period, onda mo┼żemo govoriti o reliktima.



Mjesta na kojima se nalaze izolirani relikti nazivamo refugijima. Kitajbelov jaglac  (foto: EOL)To su u slobodnom prijevodu „uto─Źišta“ i to su jedina mjesta na kojima se neko─ç velika brojnost jedinki odre─Ĺene vrste o─Źuvala u vrijeme nepogodnih uvjeta. Upravo se iz tog razloga pojam „uto─Źište“ savršeno uklapa. Ovdje valja naglasiti kako refugiji nisu samo mjesta na kojima dolaze relikti, ve─ç i neke druge vrste koje su smanjenje svoje brojnosti do┼żivjele u zadnjih nekoliko desetlje─ça. Jedna od takvih vrsta koje nisu relikti, ali ┼żivi u refugijima je planinski gorila (Gorilla beringei beringei) ─Źiji se broj smanjio zbog krivolova, uništavanja staništa te bolesti.

Uto─Źišta za relikte su naj─Źeš─çe planine koje su tijekom posljednjeg ledenog doba bile „pošte─Ĺene“ trajnog ledenog pokriva─Źa i na njima su se odre─Ĺene vrste mogle odr┼żati. Jedan od primjera su ju┼żni obronci Alpa koji nisu bili zale─Ĺeni tijekom posljednjeg ledenog doba i upravo na tom podru─Źju dolazi najve─çi broj relikata na Alpama. Kada se led krajem ledenog doba po─Źeo povla─Źiti prema sjeveru, tada su one vrste koje se br┼że razmno┼żavaju i koje su kompetitivnije br┼że zauzimale svoje mjesto od onih kojima to nije polazilo za rukom. Vrste koje se nisu mogle rasprostraniti toliko brzo ostale su „zarobljene“ na svojim refugijima gdje su pre┼żivljavale tijekom cijelog ledenog doba i njih danas nazivamo reliktima. Jedan od takvih primjera kod nas su velebitska degenija (Degenia velebitica, na naslovnoj fotografiji), ─Źiji je refugij planina Velebit, te Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana, fotografija desno) koja dolazi ne samo na Velebitu nego i na planini Klek kod Ogulina.

Ono što je još karakteristi─Źno za relikte jest da su to naj─Źeš─çe i endemi nekog podru─Źja. Endem je ona vrsta koja je rasprostranjena na odre─Ĺenom podru─Źju i ne dolazi nigdje drugdje. Tako je upravo velebitska degenija endem Velebita jer je to jedino mjesto na planeti gdje je se mo┼że prona─çi.

Kako su upravo planine naj─Źeš─çi refugiji, i s obzirom da su relikti „ostaci“ prastarih velikih populacija, onda zaista zaslu┼żuju titulu „prastari vladari planina“!

________

Naslovna fotografija ustupljena je ljubaznoš─çu autora Damira Vukuši─ça

Ocjena: 6.00 (3 glasova) - Ocijeni vijest -

Prethodni ─Źlanak Sljede─çi ─Źlanak Stranica pripremna za print Po┼íalji ─Źlanak prijatelju Napravi pdf od ─Źlanka
Komentari su vlasni┼ítvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadr┼żaj u komentarima.
´╗┐´╗┐´╗┐´╗┐´╗┐

Tra┼żilica