U povijesti su se uz močvare vezale riječi kao što su vlažna i smrdljiva, na njih se gledalo kao na raspadajuća staništa te ih se često isušivalo kako bi se dobilo plodno zemljište. U novije doba shvaća se važnost močvarnih područja osobito zbog toga što one kontroliraju poplave, prazne vodene rezerve, zadržavaju i talože nanose te neutraliziraju razne otrove. Mogli bismo ih  nazvati spužvama koje, ovisno o količni podzemne i površinske vode, otpuštaju ili zadržavaju  vodu. Ako negdje želite pronaći milijune kukaca, beskralješnjaka, ptica, riba i raznolike vodene vegetacije, močvara je pravo mjesto za to!

Ramsarskom konvencijom (konvencija za zaštitu močvara) zaštićena su četiri područja u Hrvatskoj; park prirode Kopački rit, park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i ornitološki rezervat i ribnjaci Crna Mlaka. Priču o hrvatskim močvarama započet ćemo s Kopačkim ritom.

Kopački rit (na naslovnoj fotografiji) površine je preko 17.000 ha i nalazi se na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske (Baranja). Znaš li između kojih dviju hrvatskih rijeka se nalazi Kopački rit? U središnjem dijelu parka prirode nalazi se zoološki rezervat u kojemu ćeš pronaći populaciju orlova štekavaca, koja čini trećinu ukupne populacije u Hrvatskoj, divljih pataka i velikih vranaca (također najveća u Hrvatskoj). Velika važnost Kopačkog rita vidljiva je i u brojnosti ptica koje na tom području obitavaju. Do danas je, naime, tamo zabilježeno čak 293 vrste ptica, što čini više od 78% ukupne faune ptica (ornitofaune) u Hrvatskoj! Valja istaknuti i važnost ovog močvarnog područja kao odmorišta i hranilišta za močvarne selice. Znate li koju močvarnu selicu? Ako vam niti jedna ne pada napamet, pogledajte ovdje lijep pregled faune ptica Kopačkog rita, a možete pročitati i mnogo informacija o drugim skupinama koje tamo obitavaju. Od sisavaca ovdje možete susresti divlju svinju, europskog dabra, europsku vidru i veličanstvenog jelena.

„Selo u kojem živi više bijelih roda nego ljudi“ (Čigoč), nalazi se u Parku prirode Lonjsko polje. Znate li da u Čigoču u 45 aktivnih gnijezda prebiva više od 200 roda, a u sedamdesetak kuća tek oko 120 mještana? Površina ovog močvarnog područja je iznimna: 50.000 ha, a rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na ovom području. Zanimljivo je da od ukupno 20 vrsta vodozemaca u Hrvatkoj upravo ovdje živi 16 vrsta! Na području Lonjskog polja od većih životinja možemo pronaći barske kornjače, bjeloušku, bijelu rodu, žličarku, čaplju dangubu, vidru, vodenu rovku i ostale. A kada se umorite od šetnje ovim prekrasnim biserom prirode možete sjesti u debeli hlad hrasta lužnjaka.

Spuštajući se prema jugu Hrvatske dolazimo do nekad nepregledne močvare, delte Neretve, koja je danas velikim dijelom isušeno područje (delta se isušuje radi poljoprivredne proizvodnje koja je na ovom prostoru dobro razvijena). Nekoć su se u tom kraju mogla vidjeti nepregledna prostrana obrasla vodenim biljem i uz prisustvo mnoštva različitih vrsta ptica i riba. Danas se, nažalost, unatoč zaštiti, isušivanje preostalih močvarnih područja nastavlja. Posljedica toga je da je brojnost svih krupnijih ptica močvarica znatno smanjena. Unatoč tome, na čak 12.000 ha prostire se močvarno područje koje sadrži važne ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj. Delta Neretve važna je ponajviše za ptice jer im služi kao odmorište tijekom selidbe u Afriku, ali i kao zimovalište za skupine iz sjeveroistočne i srednje Europe. Ušće Neretve (na fotografijii gore desno) s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja (tršćaci, vodene površine) za selidbu i zimovanje pataka i liski. U rezervatu postoji i mala kolonija čaplji danguba te skupina malih vranaca (koji su u nas ugrožena vrsta).

Putovanje hrvatskim močvarama završit ćemo s Posebnim ornitološkim rezervatom Crna Mlaka koji se nalazi u središnjem dijelu močvarno-šumskog područja u dolini rijeke Kupe. U Crnoj Mlaki obitavaju biljne zajednice lopoča i lokvanja, hrasta lužnjaka i običnog graba te velik broj raznih vrsta biljaka, kao što su čemerika, crveni ljiljan i druge, koje inače obitavaju u brdovitim predjelima. Od faune su značajne brojne vrste riba koje se uzgajaju u 15 ribnjaka: šaran, som, linjak, bijeli amur. Spomenuti ribnjaci su jedno od najbogatijih staništa vidre u Europi, koja je ujedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja. Brojni su gmazovi, vodozemci, kukci i drugi beskralješnjaci.

Močvare su oaze bioraznolikosti koje treba zaštititi i očuvati! Osim što su dom mnogim zaštićenim, osjetljivim i prekrasnim vrstama biljaka i životinja, one štite i nas ljude od poplava i otrova iz okoliša. Zato požuri do najbližeg močvarnog područja kako bi se uvjerila/o u veličanstvenu raznolikost koju sa sobom ova pogrešno nazivana „vlažna i smrdljiva voda“ nosi.