Isplaziti jezik nekome je nepristojno, no upravo sada nam je plaženje jezika potrebno. Nađite najbliže zrcalo i isplazite jezik samima sebi! Dobro ga pogledajte i provjerite je li površina jezika ravna ili je hrapava? Što na njoj uočavate?
Primijetili ste malene izbočine zbog kojih jezik nije gladak. One se zovu papile i zanimljive su jer skrivaju okusne pupoljke putem kojih osjećamo razne okuse. Okusni pupoljci su sastavljeni od oko 50 okusnih stanica i doista pomalo sliče pupoljcima biljaka. Stanice okusnog pupoljka su ispod površine jezika, ali prema površini pružaju okusne dlačice koje su produžetci okusnih stanica. Ako stanete uspravno i ispružite ruke u zrak, pomalo sličite jednoj od okusnih stanica. Sad zamislite da vas pedesetoro stoji zbijeno na hrpi i pruža ruke prema gore - tako je otprilike u jednom okusnom pupoljku. Vaše ruke koje strše prema gore su poput okusnih dlačica, a vaša tijela poput okusnih stanica. Pošto je okusni pupoljak ispod površine jezika, njegova „veza sa svijetom“ je okusna pora koja je mali otvor na površini jezika i prema njoj strše okusne dlačice, ali one ne izlaze na površinu jezika. S druge stane okusnog pupoljka, prema unutrašnjosti jezika, nalaze se još i živčana vlakna koja su isprepletena s okusnim stanicama, kao da su živčana vlakna bršljan koji se penje između gusto zbijenog drveća. Okusne dlačice su, dakle, veza okusnog pupoljka s površinom jezika, s hranom koju jedemo, a živci su njegova veza s mozgom. 
Površina jezika nije ravna, nego pokrivena papilama, malim izbočinama zanimljivih oblika. Neke od njih sliče gljivama, a neke moruzgvama.

Okusni pupoljci nalaze se samo na bočnim stranama papile, ispod površine
 
Okusni pupoljak sastavljen je od oko 50-ak okusnih stanica koje na jednom kraju imaju okusne dlačice. Svoje ime dobio je zbog sličnosti s cvjetnim pupoljcima. Kada jedemo, stvara se slina i u njoj se otapaju kemijske tvari iz hrane. Putem sline kemijske tvari „doplivaju“ do okusne pore i okusnih dlačica. Kada dođu u kontakt s njima, okusna stanica ih registrira i prevodi u živčani podražaj koji putuje živcima do mozga i tamo ih mozak „pročita“. Kako okusna stanica zna koja kemijska tvar je kojeg okusa? Postoje četiri osnovna okusa - slatko, slano, kiselo i gorko, a okusna stanica samo prepoznaje jedan od tih okusa (specijalizirala se za jedan od njih, a ostale ne registrira) i javlja mozgu o njemu. U zadnjih dvadesetak godina sve više se govori o petom osnovnom okusu koji je nazvan umami. Naziv umami dolazi iz japanskog jezika i tako ga je nazvao japanski znanstvenik koji ga je otkrio još oko 1908. godine, ali njegovo otkriće nije bilo priznato do relativno nedavno. Umami je teško opisati, obično ga se opisuje kao „ukusan okus“. Najlakše je reći da je to okus koji daje punoću hrani, a neke od namirnica koje su bogate umami okusom su rajčica, tuna, krumpir, lignje, govedina, piletina i jaja. Prepoznajete li među njima neku namirnicu koju posebno volite? Za osjet okusa, onakav kakav mi poznajemo, potrebno je više od okusnih pupoljaka. Vrlo nam je bitan i miris. Kakve veze ima miris koji prolazi kroz nos s hranom koja je u ustima? Pročitajte u članku "Najveća njuška među osjetilima". Želite li ovu temu dodatno proučiti? Kliknite na ove linkove! http://www.unmc.edu/physiology/Mann/mann10.html http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=8335
|