Tragovima šapa kroz Aziju
Autor Matea Jarak 11.2.2017. ( 377 pročitano ) Članci istog autora

Malajski tapir (commons.wikimedia)Azija je najveći kontinent na svijetu, na kojemu možemo pronaći raznolika staništa poput pustinja, visokih planina, monsunskih šuma i hladnih stepa. Nije čudo da u Aziji nalazimo brojne i raznolike životinje, među kojima su i neke od najčudnijih životinja koje smo ikada vidjeli. Pridružite nam se u šetnji tragovima šapa po Aziji!



1. Rakunopas

Rakunopas (Nyctereutes procyonoides), poznat i pod imenom tanuki, vrsta je koja nalikuje psu i rakunu, zbog čega je i dobila svoje ime. Živi u istočnoj Aziji i smatra se da je jedan od najstarijih predstavnika porodice pasa. Iako nalikuje na rakuna, rakunopas nema nikakve obiteljske veze s njim. Poseban je po tome što, za razliku od ostalih vrsta pasa, voli penjanje po drveću, gdje se odlično snalazi. Rakunopas je omnivor, što znači da će uz meso, rado pojesti i bobice i malo trave, zbog čega nema velike očnjake kao ostali psi. Ima kratak rep, kao i uši, koje jedva vire iz debelog, gustog krzna. Krzno mu je prljavo smeđe boje, s crnim vrhovima dlaka i tamnom prugom koja mu ide duž leđa te se širi na području ramena u obliku križa. Jednom kad se zaljubi, rakunopas ostaje zajedno sa svojom odabranicom do kraja života s kojom može imati 6-7 rakunopsića po sezoni. Ono što je najzanimljivije kod rakunopsa je to što je on jedini predstavnik porodice pasa koja hibernira. Rakunopas je gotovo bio istrebljen u Aziji zbog svog debelog, mekanog krzna, uništavanja staništa i bolesti koje prenose kućni ljubimci, no populacije su se oporavile i sad ih se može često vidjeti u prirodi, ali i oko ljudi.

2.Leteći lemur Sunda

Leteći lemur (commons.wikimedia.org)Leteći lemur Sunda (Galeopterus variegatus) poznat je i kao kolugo. Sunda živi u predjelima jugoistočne Azije u Indoneziji, Tajlandu, Maleziji i Singapuru. Ponekad čak i znanstvenici pogriješe pa neka  životinja bude apsolutno krivo nazvana; sunda uopće nije lemur niti može letjeti. Pripada porodici kožuškara i umjesto da leti, on lebdi koristeći svoje letnice kako bi došao s jednog drveta na drugo. Živi arborealnim životom i aktivan je noću kad u krošnjama žvače svoje omiljene mlade listiće, izdanke, cvijeće i voće. Majka ima samo jedno mlado, koje provede nekoliko mjeseci prihvaćeno za njezin trbuh, dok mama skače među drvećem. Sunda ima dugačak rep koji mu služi kao kormilo u lebdenju, pa može prelebdjeti i udaljenosti od 100 metara. Zbog dugačkog repa, letnica i pandža vrlo je spretan među granama, no na tlu je gotovo bespomoćan. Ovo je zakonom zaštićena vrsta zbog svoje ugroženosti, do koje je došlo ponajviše zbog gubitka staništa i deforestacije, ali i zbog lova na životinje zbog krzna. Također, sunda ima i konkurenciju među letačima, pa je tako često izguran iz svojeg areala od strane orijentalne vjeverice.

3. Sunčev medvjed

Sunčev medvjed  (commons.wikimedia.org)Sunčev medvjed (Helarctos malayanus) vrsta je medvjeda koja živi u tropskim kišnim šumama jugoistočne Azije. Svoje je ime dobio zbog žuto-narančaste mrlje u obliku polumjeseca, dok mu je ostatak krzna sjajne crne ili tamnosmeđe boje. Šape su mu velike i imaju gole tabane što mu pomaže u penjanju. Pandže su mu srpaste što mu pomaže u kopanju i razaranju košnica u potrazi za najdražom poslasticom - medom. Uz pandže, u vađenju slatkog meda mu pomaže i njegov vrlo dugačak jezik. Sunčev medvjed je najmanji od svih medvjeda te naraste samo do dužine 150 centimetara i visine 80 centimetara. Osim meda, sunčev medvjed voli jesti  beskralješnjake i voće, ali kao omnivor ipak ima raznovrstan izbor hrane. Zato će zaviriti i u gnijezda ptica po jaja, kao i u grm za malim gušterima i pticama. Za razliku od nekih vrsta medvjeda, sunčani medvjed ne hibernira pa se može pariti cijele godine. Ženka može imati jednog ili dva mladunca godišnje koji ju prate u stopu gotovo dvije godine. Sunčani medvjed ipak ne voli sunce pa je aktivan noću, dok dane provedi odmarajući se na drveću iznad zemlje. Zbog silnog odmaranja poznato je da uništava stabla kokosa i kakaovca.

4. Avetnjak

Avetnjak (porodica Tarsiidae) je maleni primat koji živi na otocima jugoistočne Azije, Sumatri, Borneu, Sulavesi i Filipinima, kao i nekim manjim otocima na tom području. Avetnjak je vrlo malen pa tako od glave do korijena repa ima tijelo dugačko svega 15 centimetara, dok se na njega nastavlja rep dugačak čak i do 30 centimetara. Ima jako dugačke stražnje noge kojima se može snažno odraziti od drveta ako mu zaprijeti opasnost, čak i preko jednog metra. Prsti su mu također jako dugački pa je po njima i dobio svoje ime, a služe mu da se drži tijekom duuugačkih odmora preko dana koje provodi na granama. Ono po čemu je avetnjak prvo zapažen njegove su ogromne oči: u maloj glavi koju može okrenuti gotovo za 360°, imaju oči koje su velike i do 16 milimetara. Ako bismo ga usporedili s ljudima, mi bismo imali oči veličine jabuka. Krzno avetnjaka je mekano i sive ili smeđe boje. Avetnjak je noćna životinja, pa dane provodi smiren u gustoj vegetaciji, dok noću lovi kukce koji su mu omiljena hrana. Avetnjak je jedini primat koji je isključivo mesožder pa će uz kukce rado pojesti i kakvog malog kralješnjaka. Najveća opasnost avetnjaku prijeti od gubitka staništa, ali ih se lovi i radi mesa ili za kućne ljubimce.

5. Malajski tapir

Malajski tapir (Tapirus indicus) najveći je predstavnika tapira i jedini koji živi u Aziji. Naseljava tropske kišne šume jugoistočne Azije, a najčešći je na Malajskom poluotoku i na otoku Sumatri. Može doseći veličinu do 320 kilograma. Prepoznatljiv je po boji dlake koja je crna sa širokim bijelim pojasom koji ide od ramena do stražnjice. Zbog čudne boje dlake, predator će često tapira zamijeniti za stijenu, što spašava tapira ako uzmemo u obzir da je mirna životinja. Unatoč tome, ako se osjeti ugrožen, tapir će brzo potrčati, čak će se i braniti oštrim zubima i jakom čeljusti. Za razliku od odraslog tapira, mladi tapir je smeđe boje s bijelim točkama i prugama, što mu omogućava da se stopi s okolinom kako bi ga predatori teže uočili. Jako slabo vidi, ali se izvanredno snalazi u prostoru zahvaljujući odličnom njuhu i sluhu. Dugačak nos pomaže mu u njušenju tla u potrazi za hranom. Noćna je životinja koja se hrani lišćem i mladicama biljaka. Malajski tapir vodi samotnjački život i najčešće ćemo ga susresti u blizini vode u kojoj se često kupa u potrazi za osvježenjem ili kako obilježava svoj veliki teritorij urinom.Mladi malajski tapir  (commons.wikimedia.org)

6. Dugouha jerboa

Dugouha jerboa  (Euchoreutes naso) je maleni pustinjski sisavac koji živi u Mongoliji u pustinji Gobi, a poznata je po ogromnim ušima i skakutanju poput klokana. Pripada redu glodavaca te nalikuje mišu s jako dugačkim repom i stražnjim nogama. Kako joj noge ne bi propadale u pustinjski pijesak, među prstima ima dlačice koje ne dopuštaju pijesku prolazak. Osim dugačkih ušiju i nogu, dugouha jerboa, kao što joj i ime kaže, ima vrlo dugačke uši. Odlika je to pustinjskih životinja koja im omogućava da se hlade tijekom visokih pustinjskih temperatura. Uši su im jako prokrvljene, zbog čega se toplina iz tijela odvodi van. Krzno životinje je crveno-žute boje sa svjetlijim dlakama na trbuhu, kako bi se što bolje sakrila na vrućem pijesku. Dugouha jerboa ima jako malo tijelo pa može narasti tek oko 9 centimetara, dok joj je rep dvostruko duži. Hrani se kukcima koje noću hvata uz pomoć odličnog sluha, dok dane provodi u podzemnim labirintima.  Za sada je još malo toga poznatog o dugouhoj jerboi, pošto je sićušna noćna životinjica, no možda je baš zbog svoje tajnovitosti i skrovitosti inspirirala ljude da izrade kovanicu s njenim likom. Staništa su joj, vjeruje se, ugrožena, te joj prijeti izumiranje.Dugouha jerboa (imgur.com)

Izvor: Mentalfloss.com

Animals.nationalgeographic.com

A-z-animals.com

Worldatlas.com

Thedodo.com

Eol.org

Ocjena: 0.00 (0 glasova) - Ocijeni vijest -

Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka
Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Tražilica