Gotovo sva živa bića na ovom planetu izgrađena su od stanica. Već smo naučili da postoje jednostanični oblici kao što su bakterije, većina algi, amebe, papučice ili kvasac, te višestanični oblici gdje pripada gotovo cijeli živi svijet kojeg vidimo golim okom. Svaki je čovjek, na primjer, izgrađen od oko 70 bilijuna stanica.

Kako je nastala ta, očito vrlo uspješna, evolucijska jedinica - stanica i što je bilo prije nje?

Vidjeli smo kako su kemijskom evolucijom  mogle nastati bjelančevine i nukleinske kiseline. Te su se molekule udruživale u sve kompleksnije oblike (kapljičaste nakupine bjelančevina) te su nastali prvi predstanični oblici (prije 3,5 milijarda godina) koji nisu imali sve karakteristike stanice, ali su ostvarili mehanizme za daljnje razmnožavanje uz pomoć nukleinskih kiselina. I premda smo sad o tome napisali svega dvije rečenice, upravo smo preskočili čitavu milijardu godina. Za nastanak prvih životnih oblika trebalo je mnogo vremena. Bio je to izuzetno spor proces s puno pokušaja i promašaja prije nego što je nastala „dobitna kombinacija“ (prava stanica) koja je uspjela osigurati svoje potomstvo (sebi slične jedinke). Iz predstaničnih oblika (kao što je ova protostanica sa naslovne ilustracije) razvili su se prvi jednostanični oblici koji su se mogli hraniti, razmnožavati i komunicirati sa svojim okolišem.

        Biološka evolucija

Time je započela biološka evolucija na Zemlji koja traje i danas. Sve vrste na našem planetu se mijenjaju i vrste koje su živjele prije 100 milijuna godina nisu iste kao njihovi današnji potomci. A zašto bi se vrste mijenjale pitate se? Vidjet ćemo u sljedećim člancima da izgled Zemlje nije uvijek bio kakav je danas i da su se okolišni uvjeti drastično mijenjali kroz povijest našega planeta. U jednom periodu bilo je veoma vruće, a drugom veoma hladno, razina kisika je u bila toliko niska da čovjek u takvoj atmosferi ne bi mogao preživjeti. Da se vrste ne mijenjaju, život ne bi imao izgleda. Teoriju evolucije postavio je engleski prirodoslovac Charles Darwin u kojoj objašnjava nastanak i promjenjivost vrsta (a što je to točno evolucija, pročitajte ovdje).

Kako bi razumjeli svijet koji nas okružuje, moramo razumjeti kako je on ustvari nastao. U toj evolucijskoj priči, krenut ćemo od prvih jednostaničnih oblika, od  prokariota u koje svrastavamo bakterije i arhebakterije (bakterije koje žive u ekstremnim uvjetima, na visokoj temperaturi ili na izrazito slanim staništima).

Kako se Zemlja formirala i postepeno hladila, kiša koja je neprestano padala se više nije pretvarala u vodenu paru, već se zadržavala na zemlji što je dovelo do stvaranja prvih oceana. Prvi oblici života nastali su upravo u tim praoceanima. Što mislite, zašto?

  Praoceani na Zemlji u kojima je nastao život (Izvor: S dopuštenjem Dona   Dixona / Cosmographica.com)

Sjetimo se da u Zemljinoj praatmosferi nije bilo kisika. Pošto kisik uvjetuje nastanak ozona, nije, dakle, bilo niti ozonskog sloja koji bi zaštitio tadašnje životne oblike od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja.

Prvi organizmi nastali su vidimo u atmosferi u kojoj mi danas ne bismo mogli preživjeti. Morali su preživjeti na visokim temperaturama i uz visoki tlak, uz veliki nedostatak kisika i uz plinove koji su za nas toksični. Je li uopće moguće da u takvim uvjetima bilo što preživi? Odgovor je, naravno! Mnogo zaključaka o procesima koji su se nekada događali donosimo na temelju onoga što možemo proučavati i danas. Tako su hidrotermalni izvori koje danas nalazimo na dnu oceana (nekoliko tisuća metara dubine) karakterizirani upravo ovakvim uvjetima; visokim temperaturama, ali bez sunca. Toksičnim, ali za neke opet vrlo hranjivim elementima, njam!

Život je oko ovih izvora izrazito bujan. Život, čini se, uvijek nekako nađe zaobilazan put